Podrijetlom je iz središnje i istočne Azije, a u Europu je unesena šezdesetih godina prošlog stoljeća radi suzbijanja biljnih uši na nasadima bez korištenja pesticida. Iako je vrlo slična domaćoj bubamari, njezina pojava u većem broju tijekom jesenskih mjeseci bila je prvi pokazatelj širenja ove invazivne vrste budući da kod domaće vrste nikada nije dolazilo do takvog povećanja brojnosti u jesen. U slučaju toplijeg zimskog vremena, mogla se zabilježiti njihova kratkotrajna aktivnost i ponovno povlačenje na mjesta pogodna za prezimljavanje.
Naravno da osim narušavanja ekološke ravnoteže, hranidbenog lanca i biološke raznolikosti ova vrsta čini gospodarske štete, i to ponajprije na voćnim nasadima i vinogradima. Naime, harlekinske bubamare rado jedu zrele voćne plodove, i na taj način smanjuju prinos. Isto tako, tijekom berbe i proizvodnje vina i voćnih sokova zadržavaju se na plodovima pa bivaju stiješnjene u procesu. Na taj način smanjuju kvalitetu i prirodan okus vina i voćnih sokova budući da sadrže alkaloide – kemijske spojeve gorkog okusa.
(M.L.O.)/glas-slavonije.hr