Seminar će se održavati u Gradskoj vjećnici, a početak je 07.02.2013. u 18:00 sati. Seminar je BESPLATAN za sve polaznike, a mogu se učiti sljedeća tradicijska glazbala:
GAJDE, DVOJNICE, DIPLICE, SAMICA, ČETVEROGLASNE I PETEROGLASNE DUDE, LJERICA (sva tri stila sviranja), DALMATINSKE I HERCEGOVAČKE DIPLE, ISTARSKA GLAZBALA, te razna druga glazbala ovisno o potrebama polaznika.
Polaznici koji svladaju osnovne tehnike sviranja gajdi, diplica ili samice će imati prilike nastupiti i u sklopu Šokačkog sijela.
Voditelj seminara je Stjepan Večković, solista na tradicisjkim glazbalima u Ansamblu LADO, izrađivač tradicijskih glazbala i dugogodišnji voditelj raznih seminara.
Prijave se primaju na email adresu gajde.hr@gmail.com ili sms porukom na 099 2421 311. U prijavi navesti ime i prezime, kontakt (telefon ili email) te glazbalo koje želite učiti svirati.
Ukoliko želite vlastito glazbalo možete naručiti na isti email i broj telefona kao i za prijavu.
Kada govorimo o pojmu tradicijska glazbala zapravo govorimo o davno zaboravljenim instrumentima koje su sami izrađivali i bez poznavanja današnjih nota svirali naši preci. Ta glazbala bila su preteča u razvoju današnjih modernih instrumenata.
Glazbala izrađivana u “to vrijeme” nisu imala “čisti” tonalitet za razliku od danas kada se takvi instrumenti rade u tonalitetu da bi se mogli uklopiti zajedno s modernim instrumentima.
Danas se takva glazba popularno naziva etno ili world music…
PREGLED TRADICIJSKIH GLAZBALA
• gajde »
Gajde (tur.- gayda) je narodni drveni puhački instrumenti. U Hrvatskoj su raširene na sjeverozapadu te u istočnoj Hrvatskoj (Posavini, Slavoniji i Baranji).
Sastoje se od kožnate mješine u koju su utaknuti dulac, prebiraljka i trubanj. Kroz dulac svirač puše, prebiraljkom izvodi melodiju, a trubanj proizvodi samo jedan neprekidan ton.
Postoje i drugi nazivi za dijelove instrumenta: sviraju se upuhivanjem zraka u jareću ili janjeću mješinu, pri čemu zrak izlazi kroz tri piska, jedan u bordunu (prdaljci) i dva u gajdunici (svirale, dvojnice, diplice, karabljice). Raspored rupica na prebiraljci je 5+1, tj. 5 na lijevoj i 1 na desnoj strani.
Desna se strana naziva kličnjak (zatvorena u unutrašnjosti), a lijeva rožnjak, jer određuje zvuk u rogu. S mješinom, gajdunica je povezana naškom – valjkastim i šupljim drvetom.
Grade se od plemenitog drveta (javora, jasena, klena, trešnje, šljive ili oraha), koje se suši dvije godine na zraku, a potom na dimu.
• diple »
…narodni istrument napravljen od jareće kože (mišine) na specijalan način obrađene i priređene. Piske kao sastavni dio dipala jednako su važan element ovog narodnog instrumenta. Izrađene su od trstike i daju diplama svojevrstan ton kojeg uho iskusnog diplara i te kako prepoznaje.
Dalmatinske diple su najrašireniji tip dipli ili miha i svojedobno su bile raširene velikim područjem od Like, preko čitave Dalmacije i Dalmatinske zagore, pa sve do otoka Korčule. Karakteristika tih mihova su ukrasi u obliku kljova ili rogova (pravi ili drveni), puhaljka koja je pričvršćena na sredinu mješine, izrezbareni, stilizirani oblik glave na bačvici te izrezbarena “rotačka”, kojom se zatvarao zadnji otvor mješine. Ti ukrasi su specifični i za hercegovački mih, te za mih s Pelješca.
Dalmatinske diple imaju na desnoj strani šest rupica za prebiranje, a na lijevoj samo dvije (6-2).
Zbog velike raširenosti ove vrste mihova, postojale su razne tehnike i načini sviranja i gotovo svaki svirač je imao svoj stil sviranja, te posebne melodije i improvizacije karakteristične samo za njega.
• strančica »
Strančica ili “fajfa” staro je hrvatsko glazbalo danas gotovo zaboravljeno i potpuno nestalo čak i iz folklorne glazbene prakse. To je glazbalo koje, uz različite vrste dvojnica i frula jedinki, obilježava sjeverozapad Hrvatske (Hrvatsko zagorje, Podravina, okolica Bjelovara). Sam naziv govori o specifičnom načinu sviranja, na stranu, kao flauta. Strančica i jest preteča današnjih flauta. Premda je flauta savršenija, strančica zna biti mnogo zanimljivija i to zbog jednostavnosti i topline zvuka, što dolazi iz “živog”, “toplog” drveta, a ne iz hladnog metala.
• dvojnice »
Dvojnice su prve na popisu pomalo “čudnih” svirala. To su, ustvari, dvije svirale, dvije jedinke napravljene od jednoga komada drveta tako da se obje mogu svirati istovremeno.
Svirka na dvojnicama je uvijek dvoglasna i to najčešće u tercama, premda su moguće i druge kombinacije tonova. Kao i većina tradicijskih glazbala i dvojnice su ograničene rasponom tonova koji se mogu odsvirati. Maksimalno se može odsvirati do šest tonova pojedine oktave. To je moguće ako se na stražnjoj strani dvojnica izvrta još jedna rupa za prebiranje koja se pokriva palcem desne ruke. Na nekim dvojnicama se može svirati u dvije ili tri oktave što se postiže jačim puhanjem i prepuhavanjem. Međutim, intonacija najčešće nije čista. Interesantan je način sviranja kada se, ovisno o nagibu dvojnica prema usnama svirača, može postići da jedna strana dvojnice svira u normalnoj oktavi, a druga u višoj.
• lijerica »
Lijerica – također i lira, lijera ili vijalo – je tradicijsko gudačko glazbalo podrijetlom iz istočnoga Sredozemlja.
Ovo se trostruno narodno glazbalo potkraj 18. i tijekom 19. stoljeća iz Grčke proširilo Jadranom. Nekada rašireno duž jadranske obale, do danas se u živoj uporabi održalo u Dubrovačkome primorju, Župi dubrovačkoj, Konavlima, poluotoku Pelješcu, otocima Mljetu i Lastovu te hrvatskim krajevima istočne Hercegovine. Trupina i vrat, kruškolika oblika, načinjeni su od jednoga komada javorovine ili orahovine. Šupljinu trupine pokriva tanka daska, glasnjača, a povrh nje su napete tri žice, preko kojih se povlači gudalo (arket). Brojeći sviraču slijeva, žice su ove: kantin – prva žica na kojoj se prebire, sekondo – druga žica najdublje ugodbe i baš – treća žica ugođena za cijeli ton dublje odkantina. Svirač lirice, liričar, drži glazbalo okomito naslonjeno na lijevo koljeno, a svirkom prateći ples, desnom nogom istovremeno udara taktne dobe. Katkada je uz svirku i sam pjevao ili pratio pjevače.
Lirica je praoblik moderne violine, od roda instrumenata koji su Nijemci nazivali Leier, a Romani vielle.Lirici srodna glazbala su makedonsko ćemene, bugarska gadulka i kretska lira (lyra). Najpoznatiji hrvatski lijeričar, po čijem je nadimku također znana dubrovačka poskočica, bio je Nikola Lale Linđo iz Župe dubrovačke.
