Situacija je u Đurićima alarmantna. Antun Golubović (34) jedan je od rijetkih koji i ne pomišlja napustiti selo, iako je samo u glavnoj ulici, prema Račinovcima, gotovo cijeli red napuštenih kuća.
“ Dokle je došlo, najbolje pokazuje slučaj kada smo ljetos u šljiviku susjedne kuće pronašli starca koji je već nekoliko dana ondje ležao mrtav. Nitko ga, znači, nije obilazio niti je itko primijetio da ga više nema. Žalosno, ali istinito”, rekao nam je naš sugovornik.
I velečasni Zoran Aladić iz Župe Račinovci, koji vodi i filijalu u Đurićima, upozorava na masovni odljev mladih ljudi, koji na selu nemaju budućnosti.
“S jedne se strane potencira školstvo i stvaranje visokoobrazovanog kadra, što je hvalevrijedno. No mladim ljudima nakon završenog fakulteta selo ne pruža nikakve šanse za zaposlenje. Mogu raditi jedino u školi ili u Općini, ali je radnih mjesta premalo. Posao ne mogu dobiti ni u Županji, pa su prisiljeni odlaziti u veće gradove”, upozorava župnik.
Ove je godine u Đurićima bilo samo jedno krštenje a sedam pokopa. U Račinovcima je kršteno dvoje djece a umrlo je devet osoba. U područnoj školi u Đurićima jedan je razred od samo 11 učenika od prvog do četvrtog razreda, ali ove godine nema ni jednog prvašića. Poražavajuće je to što se izlaz iz tako beznadne situacije, tvrdi župnik, uopće ne nazire.
“Jedino kada bi zavladala opća glad i da budu prisiljeni iskorištavati prirodne potencijale i živjeti od zemlje, točnije, preživljavati kao u srednjem vijeku, ljudi bi se vratili selima”, smatra velečasni Aladić.
Staračka populacija prevladava i u Strošincima, selu na samoj granici sa Srbijom. Velečasni Vinko Dubravac ove je godine krstio sedmero djece, no samo ih je dvoje čiji roditelji žive u selu, a ostali su došli primiti sveti sakrament i odlaze. Sedmero Strošinčana je pokopano.
“Pitanje je hoću li sljedeće godine uopće imati priliku koga krstiti, jer mlađa populacija, oni koji rađaju djecu, odlazi. Počnu sa sezonskim poslovima, neko vrijeme dolaze kući, samo za blagdane, i uskoro se više ne vraćaju u Strošince”, rekao nam je strošinački župnik, koji je i te kako svjestan da mladi u tome selu nemaju nikakvu perspektivu.
Jedino što se Strošinčanima obećavalo i što su ljudi nestrpljivo iščekivali, bilo je otvaranje graničnog prijelaza Strošinci – Jamena, koji je trebao “otvoriti” selo i zaposliti određen broj ljudi, no godine prolaze, a prijelaz više nitko i ne spominje.
Škole ipak ostaju
Sve se glasnije priča o tome da će se područne škole u Strošincima i Đurićima ugasiti, a hoće li doista biti tako, upitali smo pročelnika županijskog Upravnog odjela za školstvo Grgu Krajinu. “Bilo je govora o tome da će se sve škole u kojima je manje od 150 učenika zatvoriti, a to bi značilo najmanje njih deset u našoj županiji. No do toga, srećom, ipak neće doći. U svakom slučaju, žestoko bismo se tome usprotivili”, ističe Krajina.
Marija Lešić Omerović
