– Ručao sam što su mi donijeli iz Crvenog križa i moram malo otići do ljudi. Tamo je toplo – kaže Đuro, o kojem smo pisali i prije nekoliko godina.
– Znači, rekli su vam da mi je šporet traljav. A, što ću, valjda je sve izgorjelo – kaže Đuro i dodaje da je ’44. godište i da ne zna što bi da nema jela iz Crvenog križa.
– Imam ja malo drva, ali bojim se da mi neće biti dosta. Imam i lijekova – s osmijehom reda rečenice Đuro, kojemu su uvijek rado pomagali dobri ljudi. Ostao je sam, već godinama živi u kućici bez struje. Ne žali se puno, ali volio bi imati kakav bolji štednjak na drva, jer od staroga nikakve koristi.
– Zato malo i odem u kafić, nekada mi netko plati kavu. Samo, čekajte, da se malo uredim, da skinem šešir za slikanje – dovikuje nam Đuro.
(Z.K.)/Glas Slavonije