Tisuću devesto pedeset i osme
Te važne godine davne,
Na svijet je došlo dijete krasno
U Županji, srcu moje Slavonije ravne.
Tog toplog svibanjskog dana
Rodila se jedna curica mala,
Kao sjajna zvijezda sa neba pala.
Četvrto žensko, ocu na žalost
A mami i nama velika radost.
Ime Marija, mama joj dala
Ali tim imenom nije ju zvala.
Od samog početka nazvana je Mira
I od tada nam svima srce dira.
Ćelava jeste bila prije
Ali to dugo trajalo nije.
Kovrčastu,blondu kosu je dobila,
Gustu i meku kao svila.
Samo je jednom zločesta bila
Mami je stolicu brzo izmaknula,
Pa prvu i zadnju batinu zaradila.
Puno pažnje joj svatko dao
A komšija Pišta “Musa, ju zvao.
Dobra i umiljata kao janje,
Takva je i danas,
Paju iz milja zovemo
“Janje iz Županje,.
Drugome pomoći uvijek želi,
Sretnom je pravi,ona veli.
Sve te godine prošle kao dan,
Mislim, dali je stvarnost ili san.
Moj životni put je bogatiji i bolji,
Onaje tu, meni po volji.
Marija, Mira,Mimi Dabić,
Svi te volimo.
To ti je tako,
Ne pitaj zašto ili kako!