Glazbeni festival Šokačke pisme od svojih je početaka iznjedrio niz predivnih tamburaških pjesama koje i danas rado slušamo. I dok iščekujemo rezultate prošlogodišnjeg festivala u Županji, a koji će biti objavljeni 27. siječnja u županjskoj Dvorani Mladost, prisjetimo se zajedno koje su pjesme obilježile prvih deset godina Šokačkih pisama, odnosno koje su bile među tri najbolje na pojedinom festivalu.
Za najbolje pjesme možemo reći da zajednički glasuju slušatelji i struka, odnosno broj emitiranja u pojedinom mediju koji njeguje tamburašku glazbu, a pjesme se ocjenjuju na način da se najboljoj dodijeli pet, drugoplasiranoj tri, a trećeplasiranoj jedan bod. Kada se zbroje svi bodovi koji svake godine pristižu s brojnih lokalnih medija ispred glazbenih urednika, dobijemo i zanimljive rezultate koje izvođači iz godine u godinu s nestrpljenjem iščekuju.
Zanimljiv trend uzastopnih priznanja
Gledajući statistike došli smo do zaključka kako se većina nagrađenih izvođača na Šokačkim pismama, ukoliko primjerice ove godine osvoje jednu od prve tri nagrade, mogu nadati ponovnom osvajanju nagrade i dogodine. To je vjerojatno nekakav trend slušateljstva, ali i radijskih postaja koje emitiraju njihove pjesme, a ne čudi ni mogućnost da netko od nagrađenih izvođača samom nagradom dobije poriv ponovo se potruditi i snimiti dobru pjesmu, što publika i struka nerijetko prepoznaju.
Do sada su među nagrađenim pjesmama najviše uspjeha imali Kristali koji su u proteklih deset godina četiri puta osvajali nagrade, potom slijede Stjepan Jeršek Štef i Kas koji su nagrade osvajali tri puta (od čega dva puta za prvo mjesto), a onda slijede i ostali koje ćemo navesti u nastavku.
(Snimka izvedbe s prvih Šokačkih pisama 2006. godine u Županji)
Kako se priznanja za osvojena prva tri mjesta dodjeljuju za “prošlogodišnji festival“ svake godine (što znači da se slušanost i vrijednost pjesama ocjenjuje kroz cijelu tekuću godinu), prva priznanja dodijeljena su u siječnju 2007. godine za skladbe s festivala od godine prije. Najboljom pjesmom proglašena je “Slavonac sam ja“ u izvedbi Dika, drugu nagradu osvojili su Kristali s “Putom do stana“, a treću Najbolji hrvatski tamburaši za pjesmu “Ej, da mi je“.
Ono što je zanimljivo, Dike su vrlo popularnu pjesmu “Slavonac sam ja“ tek nedavno, odnosno punih deset godina poslije, snimili u studijskoj verziji i to ni manje ni više nego u duetu s legendarnim Zvonkom Bogdanom.
Dike su osvojile nagradu i godinu poslije, za pjesmu “Tamburaši dobri ljudi“ osvajaju treće mjesto, dok su pobjednici Šokačkih pisama iz 2007. bili Bosutski bećari s “Ljubim tuđe pa je bolje“, a drugo mjesto pripalo je Graničarima i pjesmi “Stari moj“.
Pjesme koje su još 2008. govorile o problemu iseljavanja iz Slavonije
Kako smo spomenuli trendove uzastopnih osvajanja nagrada, tako su i 2008. godine Bosutski bećari odnijeli prvu nagradu za pjesmu “Dadino špencle“, koja se i danas smatra jednom od njihovih najljepših pjesama (ako uzmemo u obzir da su tada Bosutski bećari bili posve drukčiji tamburaški sastav od onog kojeg danas poznajemo, iako su se u novom sastavu pojavili na festivalu i nekoliko godina poslije), a prvo su mjesto podijelili s Kristalima i pjesmom “Ne idem iz Slavonije“ (moramo priznati da tek sada vidimo podudarnost tematike u obje prvonagrađene pjesme). Nagradu za drugo mjesto te godine osvaja Patria za “Sred ravnice“, dok za treće mjesto nije bilo nagrade iz razloga što su dva izvođača dijelila prvo.
(Popularnost festivala i uspjeh pjesama rezultirali su i snimanjem video spotova poput “Dadinog špencleta“ Bosutskih bećara)
Na Šokačkim pismama 2009. Šima Jovanovac osvaja prvo mjesto s pjesmom “Krv šokačka“, drugo Stjepan Jeršek Štef sa “Imam srce, imam dušu“, dok je treća nagrada pripala Željku Lončariću Žecu za pjesmu “Ne dam nikom šljivik stari“.
Zbog velikog interesa festival se održavao u dvije večeri
Popularnost Šokačkih pisama iz godine u godinu je rasla, a time je i sve veći broj tamburaških sastava odlučio svoje pjesme poslati na natječaj. Iako je u samim začecima festivala koji se održavao u okviru Šokačkoga sijela u Županji ideja bila okupljanje i druženje tamburaša ovog dijela Hrvatske, Šokačke pisme postaju ozbiljan tamburaški festival na kojem želi nastupiti sve više tamburaških sastava, ali i solista. Organizatori su nekoliko godina zaredom organizirali dvije večeri, kvalifikacijsku i finalnu večer. Zbog održavanja kvalitete i sve veće popularnosti festivala, unazad nekoliko godina održava se samo jedna večer festivala, što se pokazalo dobrom odlukom jer pjesme koje se izvedu na takav način više dođu do izražaja kroz godinu, a moramo priznati kako se i sami izvođači trude raditi sve kvalitetnije i bolje pjesme.
2010. godina označava malu prekretnicu jer se po prvi put nagrade dodjeljuju za četiri izvođača. Razlog tome su izjednačeni bodovi, a samim time i spoznaja kako publika i glazbeni urednici pridaju sve veću važnost izvedenim pjesmama koje sve više prostora dobivaju u radijskom i televizijskom eteru. Pobjednička pjesma te godine bila je “Više te ne volim“ u izvedbi Prijatelja, drugo mjesto osvojili su Džentlmeni s pjesmom “Komadić sna i crven šal“, dok su treće mjesto podijelili Patria s pjesmom “Da se vrime može vratit“ i Željko Lončarić Žec s pjesmom “Svatovi njeni“.
Jedna od interesantnijih zanimljivosti dogodila se pri dodjeli nagrada za spomenuti festival kada su Prijatelji imali unaprijed dogovorene obveze pa nisu mogli doći na uručenje nagrade za osvojeno prvo mjesto, ali su zato članovi sastava poslali svoje supruge koje su se popevši na pozornicu kako bi primile nagradu izazvale ovacije i veliki pljesak publike.
Godinu dana poslije, 2011. Stjepan Jeršek Štef izveo je pjesmu “Hoćeš li me, Slavonijo, svojim sinom zvati“ i osvojio prvu nagradu. Iza njega su kao drugoplasirani proglašeni Džentlmeni s popularnom “Ružicom“ (koja je kasnije snimljena i u pop tamburaškoj verziji, što je još više pridonijelo popularizaciji pjesme), a treću su nagradu osvojile Garavuše s pjesmom “Nema više baraba“.
Većina današnjih popularnih mladih tamburaških sastava upravo je svoje prve pjesme izvelo na Šokačkim pismama
Festival se pokazao kao prava “odskočna daska“ za mlade tamburaške sastave kojih je iz godine u godinu bilo sve više, a ono što su pokazali u produkcijskom smislu samo je još više privuklo i ostale da se pridruže Šokačkim pismama u godinama koje su dolazile. Neki od danas vrlo popularnih sastava (Vranac, Kas, Tamburaši slavonske krvi, Džentlmeni i drugi) upravo su na ovom festivalu ugledali priliku pokazati se publici, a ni danas, kako kažu, ne zaboravljaju koliko im je to pomoglo u početku karijere.
Za najbolju pjesmu festivala 2012. godine proglašena je “Prosjak“ Tambura Banda, drugo mjesto osvaja Kas za “Slušaj mene, nema greške“, dok treću nagradu ponovo osvajaju dva sastava, Kristali za pjesmu “Znaju dobro moji Šokci“ i Tamburaši slavonske krvi za popularnu pjesmu “To nisam ja“.
(Tamburaši slavonske krvi, do tada potpuno nepoznati publici, objavivši spot za pjesmu “To nisam ja“ doslovce su u rekordnom roku osvojili srca publike i kritike)
Da su Kas i Tamburaši slavonske krvi odradili odličan posao samopromocije kroz festival pokazalo se i 2013. godine kada Kasovci s pjesmom “Onda si došla ti“ dijele prvo mjesto sa Šokcima i pjesmom “Dal’ te itko voli kao ja“, Tamburaši slavonske krvi s “Komadićem vjetra“ osvajaju drugo, a Salaš s pjesmom “Imam kuma“ treće mjesto.
I godinu nakon, Kas i Šokci osvajaju zapažen rezultat. Najslušanijom pjesmom festivala u 2014. godini proglašena je “Nemoj reći ni riječ“ u izvedbi Kasa, drugo mjesto osvajaju Šokci s pjesmom “Jure vranci“, a treće Kristali za “Slavonsko blato“.
(Video spotovi, puput Kasovog “Nemoj reći ni riječ“ i mnogih drugih izvođača, sve više mjesta počeli su zauzimati u televizijskim programima i na društvenim mrežama)
Povratak izvornosti tamburaške glazbe
Kako su određeni mladi tamburaški sastavi svoju glazbu počeli popularizirati uvođenjem bubnjeva i nekih drugih instrumenata, nakon što su izveli svoje pjesme na Šokačkim pismama ušli bi u studio i snimili novu, pop verziju pjesme, što je opet dovelo u pitanje koliko je izvornost ovakvog festivala moguće održati, no to se već pokazalo godinu dana poslije kada je publika odlučila ponovo dati priliku “staroj gardi“ i njihovim pjesmama, što je donekle označilo još jednu malu prekretnicu na Šokačkim pismama, festivalu koji je strogo odlučio biti izvorno tamburaški festival, a što je i publika napokon shvatila i potvrdila svojim glasovima.
Za najbolju pjesmu festivala 2015. godine proglašena je “Po svom“ Stjepana Jeršeka Štefa, drugo mjesto pripalo je Salašu za pjesmu “Legenda si, dado moj“, a treće mjesto podijelili su Najbolji hrvatski tamburaši za “Proljeće života“ i Šima Jovanovac s pjesmom “Rasula se dica“. Bilo je to ujedno i jubilarno deseto izdanje popularnog županjskog festivala.
I na početku 2016. godine izvedene su nove pjesme koje su na festival vratile mnoge izvorne tamburaške sastave, pjevačke skupine i soliste. Upravo ovih dana u direkciju Šokačkih pisama pristižu rezultati glasovanja s radijskih postaja koje u svojim programima njeguju tamburašku glazbu, a uskoro ćemo, na početku novog izdanja festivala koji je pred nama krajem jeseca, doznati i tko su nagrađeni za najbolje pjesme u protekloj godini.
tamburaski.net
