Dakako, riječ je o restoranu Kristal kao što se i zove samo kino. Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća njegova funkcija prelazi u kultno mjesto zabave, plesa, prijateljskog druženja ili okupljanja oko neke kartaške igre. Asortiman zabave je proširen kada je otvorena ugodna taverna na katu zgrade restorana ( jedno je vrijeme funkcionirala kao bar).
1. Kod šanka u restoranu 60-ih godina prošlog stoljeća: Slijeva: (veseli gost] Marko Skelin, Mira Pavelić, teta Zlata, konobar Gojko, teta Vera. „Ajd živili,,!!!
Većina ljudi danas smatra daje to prošlo vrijeme iza nas, ali ja, pa i nekolicina nostalgičara, MISLIMO DA SE SVE TO MOŽE VRATITI U ISTOJ ONOJ KVALITETI ZABAVE KAO ŠTO JE BILA I PRIJE!
Eh, kako se tamo u restoranu dobro plesalo i sviralo, tek „klopalo“ i popilo dobru i jeftinu kapljicu. Kako je to bio radnički restoran radnici iz šećerane i ne samo odande dolazili bi na doručak, ručak i večeru, koji se obično priređivao u prednjem dijelu restorana.
2. Ljudi moji, što su ovi znali skuhat!. Slijeva: Marica Branković, konobar Mato Borilović -„Japanac”, kuharica Greta, Jela Trbojević, Ivan Buljević i nezaobilazni M. Skelin
NEZABORAVNO JE BILO KAD SU RADNICI DOLAZILI NA „FRUŠTUK“!. ČEKALO IH JE LJUTO PIĆE NASUTO U MALE ČAŠICE OBLIKA BAČVICE KOJE SU BILE POSLAGANE NA NEKOLIKO KATOVA TACNI.
IZDVOJENO: NA PLESNJACIMA JE UVIJEK BILO PREPUNO GOSTIJU I AKO JE NETKO DOŠAO ODMAH NA POČETKU PLESA, NARUČIO BI PIĆE I BIO BI BRZO USLUŽEN. KAKO VRIJEME BRZO PROLAZI NA TAKVIM VEČERIMA, TEŠKO JE BILI DOČEKATI KONOBARICU DA NAPLATI CEH. KAD BI RADILA POPULARNA TETA ZLATA, TO BI OVAKO IZGLEDALO: PROLAZEĆI POKRAJ STOLA GOST BI SVAKAKO DOZIVAO KONOBARICU: „TETA ZLATA, MOLIM DA PLATIMO“! BRZOŠETAJUĆA TETA ZLATA SA ZAUZETIM RUKAMA ZBOG TACNI OKRENULA SE I REKLA: “50 DINARA, EVO ME ODMAH”! U POVRATKU TETE ZLATE NESTRPLJIV GOST BI OPET IZREKAO ISTU ŽELJU. TETA ZLATA SE OKRENULA I REKLA “68 DINARA’! U TREĆEM PROLAZU CEH JE PODIGNUT NA 75 DINARA!!! SIMPATIČNO, ZAR NE, JER JE UVIJEK ŠTIMALO KOD TETE ZLATE, JER JE CEH I KOŠTAO TOLIKO!.
3. Odmaralište šećerane u Biogradu na Moru! Stoje slijeva: Matija Stipić, gđa. Pihir, Franjo Smolčić, Manda Budimović, Ljubica Šaravanja, M. Skelin (nepoznata) Joso Perić Odmarališta: Gradac, Biograd, Makarska, Vodice – ŠTO JE TAMO BILO LIPO!
Cjelokupno osoblje restorana trudilo se sve udobrovoljiti i ugoditi. Ljubazni i nasmijani konobari i vješti kuhari bili su na usluzi onom običnom radniku kao i šefu nekog pogona u šećerani. Mnogi više nisu živi, a ono malo što je ostalo mogu biti ponosni na minuli rad.
OSTAT ĆE SVIMA U SJEĆANJU TAJ KOMPLETAN UGOĐAJ KOJI SE DESETLJEĆIMA STVARAO U TOM OBJEKTU. U POSLJEDNJE VRIJEME BILO JE POKUŠAJA DA SE SVE TO PONOVI, ALI NIJE BILO REZULTATA. MOJ ZAKLJUČAK KOJI DIJELE MNOGI, A VEĆ JE IZREČEN NA POČETKU TEKSTA, DA TREBA BITI UPORAN U REALIZACIJI ONIH DIVNIH PLESNJAKA ZABAVA ILI NEKIH DRUGIH OBLIKA DRUŽENJA. PREDIVAN VRT, JOŠ DIVNIJI PARK, SOLIDNO URAĐEN OBJEKT (MOŽDA UZ NEKE PREINAKE) „ DOVUĆI ĆE“ LJUDE U TAJ PROSTOR! NEKI ĆE REĆI: PA GDJE SU LJUDI? JOJ, TO JE TEŠKO REĆI!
4. Osoblje restorana: Uprava, konobari i kuhari! Poštovani čitatelji neka sami pripoznaju sve ove drage ljude koji su nam nekad bili na bilo kakvoj usluzi.
Stanislav Oršolić/Županjski list
