Iako je najstariji Županjac, dida Vid još uvijek dobro vidi, no sjećanje ga ponekad iznevjeri i prisjeti se više svojih mladih dana negoli događaja od prije desetak godina. “Mnogo sam proživio, mnogo sam ljudi susreo koji su znali zaviriti u čašicu i nakon treće nisu ništa vrijedili. Alkohol je veliki neprijatelj čovjeka”, kaže dida Vid, koji je rodom iz Boričevca u Lici, odakle je pred četnicima pobjegao 27. srpnja 1941. “Did Vid je jedan od brojnih prognanika o kojima sve vlasti šute. O tome smo nedavno razgovarali i s predsjednikom Josipovićem”, kazala je Jadranka Matić, predsjednica Udruge Ličana. A dida Vid, danas udovac, ima troje djece koja su završila, kako kaže, škole, fakultete.
“I trebalo je to odgojiti. Ni od koga nisam tražio ništa. Pet vladara sam služio i ni od jedne države nisam tražio pomoć”, kaže dida Vid. Radio je puno toga, a svoga stolarskog zanata rado se prisjeti i kaže kako vrata ili stol koji je on napravio mogu trajati 100 godina. “Rođen sam u selu Boričevac i moje misli, moj um, gdje god da sam bio ili radio, uvijek su u njemu”, sa suzama u očima kazao je dida Vid.
Ne žali se, ali kada se spomene njegovo rodno selo, suza kapne i prisjeti se rujna prošle godine kada je zaplakao čuvši crkveno zvono u svome rodnome selu. A sve zahvaljujući Udruzi Ličana župe Boričevac, koja je njegovih stotinu godina uspjela skromno obilježiti…
Glas Slavonije/Z.Knežević
