Stara Europa zapliće se u nerazrješiv sukob, nikakvi pregovori i razgovori nisu ga mogli razriješiti. Ulozi i interesi bili su preveliki za ikakvo popuštanje i kompromise. Rat je bio na pomolu. Atentat na austrijskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda 28.6. 1914. u Sarajevu bio je iskra koja je zapalili požar dotad neviđenog rata svjetskih razmjera. Hrvatska se tada nalazila u sklopu Austro-Ugarske monarhije, više od 400 tisuća Hrvata sudjelovat će u ratu. Tisuće i tisuće ostavit će svoje živote na bojištima širom Europe i svijeta.
Tehnološki napredak na polju ratne tehnike i naoružanja stvorio je nova oružja neslućene razorne moći. Kopnena vojska naoružana je suvremenim brzometnim puškama, strojnice su u masovnoj upotrebi, artiljerija raspolaže sa cijelim arsenalom oruđa, od minobacača do divovski željezničkih topova velikog kalibra i dometa. Artiljerija je doživjela najveći napredak i već tada je bila vrlo razvijena i ubojita.
U vojne arsenale ulaze i bojni otrovi, najstrašnije oružje prvoga svjetskog rata i prvo oružje masovnog uništavanja u povijesti. Na morima i oceanima plove teško oklopljeni bojni brodovi oboružani cijelim arsenalom suvremenog oružja. Podmornice su tehnološki usavršene i masovno se koriste, vrebajući iz morskih dubina pokazati će svoju zastrašujuću moć. Rat zahvaća i nebo. Zaraćene strane raspolažu sa tisućama zrakoplova koji će se kroz rat dalje usavršavati i postajati sve ubojitiji.
Početak rata izazvao je veliko oduševljenje narodnih masa svih zaraćenih strana, bez obzira na stalež i porijeklo. Svi su podržavali rat i željeli sudjelovat u njemu. Rat je kod Europljana još uvijek budio uzvišene osjećaje o viteštvu, ratnoj slavi, potrebi žrtvovanja i polaganja života za spas ugrožene Domovine i za čast premilostivog, uzvišenog vladara. Takvu predodžbu rata i ratovanja podržavaju i onodobne novine;
„Rado umirem kao osvetnik kraljevske krvi sarajevskih žrtava“ „Ako padnem, ne plačite za mnom već se veselite, da vam je sin pao za svetu stvar“ itd.
Ubrzo nakon početka rata ti ideali rasplinuli su se kao mjehurići od sapunice u sudaru sa moćnim oružjem novoga doba.
Prvi svjetski rat ubrzo nakon početka pretvorio se u statični, rovovski rat. Svaka ofenziva i pokušaj probijanja utvrđenih neprijateljskih linija stajala je života desetke tisuća vojnika. Zamisliti juriš preko ničije zemlje, preko minskih polja, jaraka, prepreke od bodljikave žice a sve pod ubitačnom paljbom topova svih kalibara. Na kraju vas čeka dobro ukopan i pripravan neprijatelja oboružan strojnicama i brzometnim puškama. Kakva je hrabrost ili osobina nekoga drugog imena trebala za takav juriš?
Potpuno nezaštićeni vojnik bio je glavno sredstvo proboja. Vojna taktika bila je u potpunom neskladu sa novim uvjetima ratovanja i pojavom novog oružja. Rezultat takvog pristupa ratu i vođenju rata su milijuni poginulih i ranjenih vojnika. Tek nakon strašnih gubitaka političari i vojni zapovjednici traže načine i nova sredstva koja će smanjiti goleme ljudske žrtve a napad učiniti efikasnim. Prije razvoja oklopnih motornih vozila bilo je pokušaja zaštite vojnika koje-kakvih napravama od čeličnih ploča, no imale su više psihološko-propagandni nego stvarni učinak zaštite.
Tijekom rata dolazi do razvijaju oklopnih vozila, u prvom redu tenkova. Nova sredstva mjenjaju ratnu taktiku no žrtve među vojnicima i dalje su velike. U Prvom svjetskom ratu od ukupnog broja poginulih, velika većina bili su upravo vojnici.
Zaboravljeni rat
Za I. svjetski rat kažemo kako je zaboravljen u prvom redu zbog toga što je za nešto više od dvadeset godina od njegovog završetka uslijedio još strašniji i pogubniji II. svjetski rat. Drugi svjetski rat, osim uzroka koji su uglavnom doveli do početka I. svjetskog rata, imao svoje korijene u završetku Prvoga rata odnosno rezultatima mirovnih pregovora u Versaju.
Podsjetimo, Njemačka nije izgubila rat na bojnom polju, naprotiv ostvarila je velike i značajne pobjede pogotovo na istoku, sa Rusima. Njemačke divizije u trenutku potpisivanja primirja stoje na Francuskom i Belgijskom tlu i u potpunom redu povlače se nazad u Domovinu. Rat je u osnovi odlučio nepovoljniji Njemački geostrateški položaj i uplitanje u rat SAD na strani sila Antante.
Rusija je prva sklopila primirje i istupila iz rata. U unutarnjim društvenim previranjima i ideološkom prevratu, bavi se uglavnom sama sobom i pokušava sačuvati svoju novu radničko-seljačku državu. Rat imperijalistički sila nije od osobite važnosti za izgradnju novoga društva. Nakon raspada Austro-Ugraske stvara se niz novih država. Nitko previše ne žali za starim poredkom osim Madžari. Trijanonskim sporazumom izgubili su velika državna područja. Engleska i Francuska, iako ozbiljno uzdrmane, donekle su sačuvale svoje pozicije svjetske moći. Zadovoljne što su se, barem za neko vrijeme, riješile opasnog i moćnog takmaca – Njemačke. Jedini pravi ratni pobjednik su SAD.
Ljudima svih naroda bilo je zajedničko zaboraviti ratne strahote i krenuti u izgradnju nove epohe mira. U Njemačkoj je stanje drugačije. Pod teretom golemih ratnih reparacija, unutarnje ekonomske katastrofe i povrijeđenog nacionalnog ponosa Nijemci ne zaboravljaju tako lako rat, klija sjeme novoga sukoba.
Na prostorima ex Jugoslavije, kraljevini Srbiji, članici pobjedničkog saveza sila Antante, prepuštene su južnoslavenske zemlje bivše Austro-Ugarske monarhije. Bila je to nagrada vjernom savezniku.
Stvara se nova južnoslavenska država pod dominacijom Srbije. Novi državljani tijekom rata borili su se na suparničkoj strani – protiv Srbije. Potezati pitanje o sudjelovanju u ratu u trenutku stvaranja nove države, nije bilo uputno, moglo je samo pojačati postojeće razlike i stvoriti novu podjelu između Srba i prvenstveno Hrvata. Ni poslije ustroja nove države nije se puno propitivalo sudjelovanje u ratu Hrvata, Bošnjaka, Slovenaca i ostalih podanika monarhije. Za Srbiju, osobito neugodno bilo je pitanje masovnog sudjelovanja prečanski Srba u ratu na strani Austro-Ugarske. Zbog svega toga rat se stavlja u drugi plan i prešućuje. Hrvati baš nisu imali osobitog razloga za prisjećanje na rat. Rat je Hrvatima donio samo goleme žrtve. Hrvatska je iz rata izašla na strani poražene i ne baš omiljene Austro-Ugraske. Mnogi su raspad stare carevine i sjedinjenje u novu južnoslavensku državu vidjeli kao priliku za slobodniju i sretniju Hrvatsku, no samostalna država bila je još uvijek samo san.
I za trajanja Titove Jugoslavije nije se puno govorilo o Prvom svjetskom ratu. Za komunističke ideologe taj rat bio je imperijalistički i za južne Slavene bratoubilački, vođen u interesu Buržoazije. I to je bilo dovoljno za komunističke ideologe. Sve preko toga remetilo je koncept bratsva-jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije. I sam tvorac nove Jugoslavije Josip Broz sudjelovao je u njemu kao Austro-Ugarski vojnik. O toj činjenici malo se govorilo a njegovo sudjelovanje marginaliziralo.
Zaboravljeni junaci
U narodu se o Prvom svjetskom ratu i sudjelovanju u ratu zasigurno dosta govorilo, za puk to je bila vječna tema. Prepričavale su se ratne priče, ratne zgode i nezgode, sudjelovanje u bitkama, o mjestima pogibelji i o poginulima o bojištima, o gradovima i selima i o koje čemu drugome. Do naših dana odjekuju neke riječi i pojmovi iz toga vremena; „na šturm“, „cugsfirer“, „feldveb“, “Švarcloza“ ,“atelerija“,“ šturm na bajonete“, „Ruje“, „Čerkezi“ „Karpati„ i najstrašnije od svega „ G a l i c i j a“.
U kolektivnom sjećanju Galicija je postala simbolom ratnih patnji i stradanja naših pradjedova. Prema pričanjima, na sam spomen Galicije preživjeli su postajali smrtno ozbiljni i kimajući glavom govorili; – „Ne daj Bože to nikome“.
Ratovalo se i u Srbiji, na Soči, na Solunskom frontu ali Galicija je bila nešto posebno. Sa strahopoštovanjem spominjali su oni koji su tamo ratovali, govorilo se; – „Taj je bio na Galiciji„ – na strašnom bojištu neusporedivim sa ostalim, tukao se sa Rusima i Čerkezima po Ukrainskim stepama i ledenim Karpatima.
Razlog tome su udaljenost, strahovite žrtve i uvjeti u kojima se vodio rat. Galicija je za puk bila daleka, gotovo mitska zemlja vojničkog umiranja. Unaprijed su oplakivali one koji su tamo upućeni. I na ostalim bojištima itekako se ginulo. Tamo je zastupljenost vojnika iz našeg kraja zasigurno bila manja pa su sa tih bojišta rjeđe stizale vijesti o pogibijama. To je u našem slavonskom puku ostavljalo varljivi dojam o „lakšim“ ratištima.
Došao je i prošao i Drugi svjetski rat – sada on postaje glavna tema razgovora. Stari ratnici polako umiru, ratne priče iz Prvoga rata polako uzmiču, padaju u zaborav i nestaju. Danas, u svakodnevnom životu, samo u rijetkim prilikama netko spomene taj strašni zaboravljeni rat.
Ove godine obilježavamo 100 godišnjicu početka I. svjetskog rata. U znak sjećanja na stradale vojnike u Prvom svjetskom ratu donosimo fotografije zaslužnih vojnika sa kratkim biografijama.
Tijekom Prvoga svjetskog rata „Jutranji list“ i „Ilustrovani list“ objavljivali su fotografije poginulih i istaknutih vojnika pod nazivom “ Galerija hrvatskih junaka“, „ Pali hrvatski junaci“ i „Odlikovani hrvatski junaci“. Odabrane su fotografije 42 vojnika s područja istočne Slavonije.
Prezentaciju možete skinurti i pogledati klikom na simbol.
Mato Dominković