Njih pet svakoga dana zajedno ulazi u učionicu Područne škole Josipa Kozarca u Strošincima, selu u županjskoj Cvelferiji, i zajedno pohađa nastavu. S jedne je strane četvero učenika četvrtog razreda te škole, dok Mihajel Živanović (7) sjedi sam u klupi. Umjesto nekog prijatelja iz razreda na klupi pokraj su raširene knjige i bilježnice. Mihajel je, naime, jedini upisani prvašić ove područne škole.
I učiteljici je sve to novina
– Volio bih kada bih imao u školi još prijatelja i da još netko sa mnom sjedi i ide u prvi razred. Ali nema ih. Sam sam, ali nije mi dosadno – sjetno kaže mali Mihajel.
Kaže i kako voli ići u školu i da voli sve predmete. Pisati već zna, a uči polako i čitati. Za vrijeme odmora između satova, kao i druga djeca, igra se s ostalim učenicima. Za razliku od većine svojih vršnjaka, Mihajel se mora igrati s djecom starijom od sebe jer njegovih vršnjaka u školi nema.
– Oni mi ponekad i pomažu. Slažemo se i družimo. Volim ići u školu. Lijepo mi je tu – kaže Mihajel koji je i dalje pomalo zbunjen sa svim promjenama koje su ga s početkom škole zadesile.
Ivana Kozić, koja je i Mihajelova i učiteljica učenika iz četvrtog razreda, kaže kako joj je ovo prvi put otkako radi da u jednom razredu ima samo jedno dijete.
– Do sada ih je uvijek bilo više pa je ovo i meni velika novina. Međutim, nastava se odvija kao da ih u prvom razredu ima više. Jedina je razlika što se mogu puno više posvetiti Mihajelu. To je za učenike i dobro jer sada sve stignemo napraviti u školi, a i nauči se više. Djeca iz četvrtog razreda već su samostalna, a njemu treba više pomoći kako bi se što prije privikao na sve što donosi škola i njene obveze – rekla je učiteljica Kozić.
Dodaje i kako se oni već svi poznaju iz sela i da se na i na ulici i igralištu zajedno igraju. U razredu nema nikakvog izdvajanja i sva djeca ravnopravno sudjeluju u svim aktivnostima.
Nastavu zajedno pohađaju učenici prvog i četvrtog te drugog i trećeg razreda. Škola je mala, ali uredna i moderno opremljena. Trenutačno sva četiri razreda pohađa svega 13 učenika, a idućih će godina taj broj biti još manji.
– Već se sad zna da se za dvije-tri godine u prvi razred neće upisati nijedno dijete. Naime, djece je u selu sve manje. Vrlo će se lako već za godinu-dvije dogoditi da će jedna od dvije učiteljice u školi biti višak. Pitanje je i kakva je uopće sudbina same škole za koju godinu, odnosno hoće li postojati ili ne s obzirom na to da je djece sve manje. Škola je mala, lijepa i uređena, ali je djece sve manje – kaže Kozić.
“Nestaju” razredi
Mještani Strošinaca, sela koji se nalazi na tromeđi Hrvatske, Srbije i BiH, s velikom zabrinutošću govore o velikom broju mještana koji su se odselili proteklih godina. Kažu kako je selo gotovo prazno, a podsjećaju kako je još prije nekoliko godina u prvi razred škole u selu krenulo 15-ak učenika. U najboljim godinama prije rata prvi razred škole pohađalo je i po 30 učenika.
Sve manji broj djece u školama rezultat je i gotovo svakodnevnog iseljavanja mještana koji odlaze trbuhom za kruhom.
Koliko su brojke alarmantne, progovorila je i pročelnica županijskog Upravnog odjela za obrazovanje Jadranka Mustapić Karlić koja je rekla da je u osnovne i srednje škole ove godine, u odnosu na prošlu, upisano čak 1165 učenika manje ili čak 41 školski razred manje.
– Godinu prije upisala su se 903 učenika manje u odnosu na prethodnu godinu tako da u dvije godine u školama imamo gotovo 2100 učenika manje. Usto se manji broj upisane djece u škole bilježi i u ruralnim područjima i u gradovima. Nema pravila jer je cijela županija jednako pogođena – rekla je Mustapić Karlić.
vecernji.hr