Dragi prijatelji i čitatelji. Sa ponosom vam možemo javiti kako je knjiga “Kako smo branili grad”, autora Zorana Lucića izašla iz tiska. Opis je to događaja 16. i 17. svibnja 2014. kada je u županjskoj Posavini došlo do katastrofalne poplave. O knjizi je i gosp. Radojka Matić u predgovoru između ostalog rekla:
“Knjiga dokumentaristički bilježi događanja, objave na portalu, prenosi ključne informacije, donesene odluke, planove. No, autor priča i srcem, unosi ono ljudsko, dijeli s nama svoje strahove, nemoć pred razarajućim scenarijem, ali ni trena ne gubi kontrolu! …
… Informacije za portal stizale su izravno s terena od povjerljivih osoba. Dakako, u ovakvim situacijama trebalo je znalački odraditi što i koliko objaviti, provjeriti informacije iz više izvora. Sve je to iscrpljujuće za jednog čovjeka. No, tu je supruga koja uskače, pomaže. Tu su građani koji motiviraju, koji dojavljuju koliko im je važna svaka objava. Najteža je, kaže, virtualna tišina. Trenuci se čine kao vječnost. Međutim, ni jednog trenutka autor ne podliježe panici jer zna da bi to bilo kobno. Svjestan je svoje odgovornosti. Informacije su pod prismotrom ljudi iz čitavoga svijeta. Možete li zamisliti koliki je teret imao na sebi? Radio je do krajnjih granica izdržljvosti. Znao je da nema natrag. I dijeli svoje strepnje i brige s nama. Nenametljivo, iskreno. Ljudi su mu na prvom mjestu. I grad koji toliko voli, u kojem je njegova rodna kuća blizu Save, u kojem živi njegova rodbina, prijatelji. Važno ih je podržati, ohrabriti, osnažiti, spriječiti paniku.
Autor ljudski dijeli svoja pitanja s nama. Otkriva što ga muči, hoće li izdržati, što ako pogriješi, ako nije u pravu. Zapisuje i djelovanje ljudi koji ne čekaju direktivu i zapovjedi, koji neke stvari rješavaju na svoj način i nalazi opravdanje kako je životno iskustvo ispred uputa i dopisa nadležnih. Autor je jako osjetljiv na one preznatiželjne i koji uvijek nešto pametuju, a malo rade, oštar je i nedvosmislen prema onima nedobronamjernima koje tako vješto razotkriva. Iz ove smo knjige naučili i o našem gradu, o dijelovima za koje možda nismo čuli ili smo ih zaboravili. Iz ove smo knjige osjetili sinergiju kako privatnih poduzeća, gradskih službi, malih običnih ljudi, županijskih i državnih tijela za djelovanje u kriznim situacijama, tako i o svojoj pripravnosti koja potvrđuje da su obični ljudi često organiziraniji od pojedinih povjerenstava, gradskih, županijskih i drugih službi.
Ova je knjiga svjedočenje o mladosti ovoga grada, o maturantima od kojih je znakovita izjava jednog od njih: ‘Nisam mogao sudjelovati u obrani ’91, ali sada mogu!” Rijeka sugrađana, mladih i starih protiv podivljale i moćne Save, protiv ljutitog Boga Savusa! Ma, što im on može kad je tu i vojska, i mlado i staro, i Gradsko društvo Crvenog križa, i Komunalac, i vatrogasci Sladorane, i Ciciban, i teta Eva, i toliko vrijedna županjska mladež. I portal zupanjac.net! Svatko daje najviše što može. I više. Takva se snaga i zajedništvo, s pravom navodi autor, ne pamti od Domovinskog rata.
Ova je knjiga i njegova zahvala svojim sugrađanima koji se nisu štedjeli u obrani od poplave, koji čak nisu bili ni svjesni kojoj se opasnosti izlažu.”
Potrebno je nadodati kako je knjiga napisana još u kolovozu 2014. i bila objavljena u digitalnom formatu. Zabilježeno je preko 800 puta skidanja a nekima je bila i inspiracija za neke kasnije radove. Nakon veće nadopune i uređenja napokon je zaživjela i u tiskanom izdanju. Knjiga obiluje fotografijama sa terena i vjerno dočaravaju tragičnost trenutka. Autori fotografija su F.Škegro i A. Filipović ali i brojni građani koje se svoje fotke slali na portal.
Promocija knjige održat će se u utorak, 23. svibnja 2017. u 20:00 sati u Parku Gradske knjižnice Županja gdje će vas kroz bogat i zanimljiv program voditi članovi Mrak teatra uz glazbenu podršku Galdarije. Izdavač je Gradska knjižnica Županja, a posebna zahvala na izuzetnom radu i podršci lektorici gosp. Radojki Matić i gosp. Nadici Matolić, grafičkom i web-dizajneru, i prof. Jurici Buljanu.
I za kraj misao iz knjige:
…”Čudni smo mi Slavonci, Posavci. Kada god budemo pritisnuti nedaćama otvaramo srce i budemo jaki. Što veće nedaće i pritisak problema na nas, to više raste inat, onaj iskonski prkos koji nam je usađen u gene stoljećima davno.
I svako tko dođe i prihvati ovaj kraj i život u njemu, brzo bude inficiran tim inatom. I to se osjetilo. Stali su rame uz rame slavonac, bosanac, ličanin i hercegovac i zainatili se sa ljutitim bogom Savusom.
Građani Županje i okolnih sela VI STE OBRANILI GRAD!!!…”