Dunavski blues naprosto budi želju za pomicanjem granica i prepuštanju istinskoj slobodi.” (Miro Aščić) Hrvoje Ivančić i Tito Trojak na malom gumenom čamcu dva su mjeseca plovili Savom i Dunavom od Zagreba do Crnog mora. “Poput heroja iz djetinjstva, Huckleberryja Finna, Hrvoje dopušta da ga želja za slobodom ponese riječnom avanturom dugačkom 2 000 kilometara. Uz zgode i nezgode na oronulom čamčiću kojim se moćni Dunav s lakoćom poigrava po Đerdapskim klisurama, Hrvoje vješto pripovijeda o živopisnim likovima, sadašnjosti, ali i mračnoj prošlosti podunavskih zemalja.
{youtube}v7X4hKnADLc{/youtube}
Put je bio dug 2000 km i trajao je skoro 2 mjeseca. Pet godina kasnije, Ivančić je dojmove s putovanja zabilježio u knjizi, i dobili smo priču o rijeci, o ljudima uz rijeku i o prijateljstvu.
“Tamo se Dunav s širine od gotovo 5 km sužava na samo 100 metara. Ulazi kao u dugačku dvoranu omeđenu visokim stijenama koje vas svakog časa mogu smrviti. Kada zapuše košava valovi se dižu do visine jednog metra i doslovno vas nose. Potpuno ste bespomoćni. U Đerdapu smo izgupili pola stvari sa čamca i nasukali se na hrid, a čamac nam je te noći otrgnut olujom jednostavno pobjegao. Pomislio sam u jednom trenutku da je sve gotovo!”, prepričava Ivančić.
***
Hrvoje Ivančić se na početku svog putopisa predstavlja kao neizlječivi slobodnjak, koji je odlučio “zaplivati prostranstvom jednostavnosti i mirnoće”. I istog trena zadobija moje simpatije. Ostvarenje dječačkih snova, nepristajanje na konvencinalni život u mašini hranjenoj zavisću i oholosću lako bi moglo dovesti do samouznošenja i mudrovanja, ali “zaplivati prostranstvom jednostavnosti i mirnoće” ne podsjeća na to.
Koji se Zagrepčanin nebi divio nekom tko se usudio otisnuti u Savu put Crnog mora?Koji to nije bar jednom poželio? Činjenica da su to dvojica od nas ipak učinila ispunjava me ponosom. Ono što slijedi je istinita priča mladog prozaika, koja osvaja čitaoca, emotivno ga precizno vodi, hrani radoznalost i razbija predrasude. Sava i Dunav, toliko stariji od povijesti i ravnodušni na granice, povezuju ljude i narode na svojim obalama.
Oni pričaju o sudbinama carstava na čijoj pozadini prijateljstvo, napor, stvarni ljudski susreti i jedinstvene atmosfere postaju još značajniji i dragocjeniji.
Idemo! Ukrcavanje!
