Konačno se nazire kraj dugogodišnjoj trakavici oko pronalaženja rješenja za napuštene i oronule stare školske zgrade u naselju Šećerana.
Zapuštene, obrasle u korov i šikaru, više od dva desetljeća potencijalni su izvor zaraze i opasnosti, zbog čega su najviše strahovale obitelji koji žive u neposrednoj blizini objekata. A nesavjesni su građani nerijetko tamo dovozili i ostavljali smeće i stvarali još veće ruglo od tog dijela grada. O starim školskim zgradama nebrojeno puta raspravljalo je i Gradsko vijeće Županje, ali Grad je bio nemoćan jer je riječ o tuđem vlasništvu. Kontaktirana je i Vukovarsko-srijemska županija, kao osnivač škola u čijem su vlasništvu predmetne zgrade i zemljište, i apelirano da se problem konačno riješi. Prije dvije godine Županija je izradila projekt rušenja školskih zgrada i ponudila dvije opcije – da sama odradi posao ili da tu obvezu na sebe preuzme Grad Županja, što je i prihvaćeno. I dok su se u gradskoj upravi pripremali za raspisivanje trećeg natječaja za izvođača radova, u Županiju se javio potencijalni investitor zainteresiran za kupnju nekretnine. Županijska skupština prije desetak dana dala je suglasnost na prodaju nekretnine u vlasništvu tri županjske srednje škole, o čemu je vijećnike izvijestila pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje i šport VSŽ-a Jadranka Mustapić-Karlić.
Magdić novi vlasnik
Kako doznajemo, riječ je o Mihovilu Magdiću iz Cerne, vlasniku tamošnje ciglane, koji nam je potvrdio da je zainteresiran za kupnju stare zgrade Gimnazije koju planira pretvoriti u Dom za stare i nemoćne.
– Čekamo raspisivanje natječaja i odmah krećemo u izradu projekta. Postojeći objekt je statički dobar, nema potrebe za rušenjem i najvjerojatnije ćemo ići u nadogradnju još jedne etaže, uz potrebne preinake u samoj zgradi kako bismo udovoljili svim kriterijima. Mislim da bi u roku od dvije godine objekt mogao zaživjeti – kazao je Magdić. Za starački dom se, kako je pojasnio, odlučio zato što u Županji i okolnim selima, kao i u cijeloj Slavoniji, odakle mladi ljudi masovno odlaze trbuhom za kruhom, postoji velika potreba za takvim objektima.
– U kućama ostaje samo staračka populacija, sve je više starih i napuštenih osoba o kojima nema tko brinuti i, nažalost, kako stvari stoje, to će u ovoj našoj regiji ostati jedini biznis jer sve drugo propada – ustvrdio je. Na komentare kako lokacija u neposrednoj blizini jedne velike tvornice, u ovom slučaju Sladorane, nije prikladna za jednu takvu ustanovu, Magdić odgovara da se ne slaže s takvim promišljanjem. Napominje da je i sam pohađao Gimnaziju u Županji i četiri godine proveo u toj zgradi i da šećerana nije ni u to vrijeme nikada pravila bilo kakve probleme što se tiče onečišćenja, a kamoli sada, kada se poštuju najviši standardi zaštite okoliša.
– Ta je lokacija po meni idealna, u naselju je, ali ipak malo po strani i na neki način prometno izolirana. U blizini toga objekta doista se rijetko odvija promet, i to samo u sezoni kampanje šećerne repe. Znači, oko tri mjeseca godišnje, i to nas ničim ne ugrožava – kaže on.
Bit će čak tri doma
U Županji zasad postoji jedan starački dom – privatni Dom za pružanje skrbi starim i nemoćnim osobama “Apolon”. Uskoro će svoja vrata otvoriti još jedan, i to u Strossmayerovoj ulici, u neposrednoj blizini naselja Šećerana i samo je oko 700 metara udaljen od stare zgrade Gimnazije. Riječ je o investiciji obitelji Čolakovac koja je vlasnik Doma za stare i nemoćne “Svjetlost” u Gradištu.
M.Lešić Omerović/glas-slavonije.hr
One Comment
Anonimno
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije kružile su priče kako iz WC školjki u toj srednjoškolskoj zgradi znaju izaći štakori tako da su prosvjetne djelatnice s oprezom odlazile napudrati nos.