Možda vas zanima kada su učenici najveći vjernici, što se brzo učilo i još brže zaboravljalo, pobjeđuje li razredna solidarnost, što škola čini za opuštenost učenika, kako žive naši učenici koji su odselili i može li se uspješno uskladiti privatni i školski život.
Najspominjanija riječ u dječjem rječniku bila je škola. Škola, škole, školu, o školi, školom! Zadnje ocjene donijele su preznojavanje i nestrpljenje. Pred polugodište u sedmom razredu školske dane obilježili su: osam ispita znanja, dva petminutna, 14 odgovaranja, pet plakata, dvije radionice, jedna parlaonica.
Rezultati stižu
U iščekivanju rezultata učenici postaju najveći vjernici. Silne provjere ipak su dale neke rezultate. Učenici sedmog razreda ponosno ističu da su skoro svi naučili što su nesusjedne stranice, da gušterica ima parne bubrege te lopatični i zdjelični pojas, da su morene nakupine šljunka i pijeska. Neumorno su jedni od drugih tražili pomoć kako odvojiti alkohol i vodu, jod i modru galicu. Vikend je bio začinjen sa 60 strana povijesti, od toga 30 o Napoleonu i njegovim pobjedama. Da im olakša, profesor je predložio da najbitnije podvuku markerom. S dobrom su voljom prihvatili savjet. Nakon toga, knjiga je bila kričavožuta kao NLO. Nešto su slabije pronalazili atribute, objekte, priložne oznake, a suznačne i samoznačne riječi jedva da neki uspiju izgovoriti. Vektorske sile fizike vukle su ih čas lijevo, čas desno. Kad su naučili skoro sve glavne gradove u Europi, dodali su im još desetak koje, eto, ne bi bilo loše zapisati, što znači naučiti ih napamet. Lektire su malo čitali, malo prepisivali s lektire.com. Učiteljica bi im progledala kroz prste jer su pročitali neke druge knjige, njima zanimljivije. Jedino za one obvezne podvlačili su i ispisivali bilješke, jer su imali provjere. Bubali su se nepravilni i drugi glagoli iz njemačkog, a nedovršene radove iz likovnog redovito bi nosili kući pa ih sljedeći sat zaboravljali donijeti. U prosincu se e – Dnevnik otvarao više nego inače, ponekad deset puta na dan. S nestrpljenjem su očekivali svaku ocjenu, čak i onu lošu. Jednostavno se pomiriš sa sudbinom, kažu. Kad bi došla kakva laganica, možda svakih dva mjeseca, nastalo bi sveopće veselje. Jedna od njih je Dan sporta na kojemu se razred proslavio predajom u nekoliko disciplina, ali smo pobijedili u odbojci. Nama dovoljno. Ormar u učionici osvježili smo raznim porukama. Priskočio je razredni odbor ”Popravi oštećeno”. Ovaj put smo spašeni od kazne. Na ljubavne citate potrošili smo devet markera raznih boja. Palo je 96 neuzvraćenih pozdrava te se pitaš zašto si uopće pozdravljao. Izvježbali smo brzinske frizure pa su pletenice u trenu bile raspletene. Iza duge kose lakše se sakriti za vrijeme ispita. Dečki se nisu bunili, i oni su imali koristi. Zauzvrat su trpjeli djevojčice pod odmorima kada su se hihotale za selfije.Učitelji su često pregledavali bilježnice i vrtjeli glavom jer je svaki učenik, ali baš svaki, imao do pet zadnjih stranica išaranih raznim porukama, crtežima, bilješkama, potpisima, riječima koje ne smijem izgovoriti. Dobro je da su ih prije pregledavanja dobro zacrnili. Školske su klupe, bez svoje volje, dobile sedam novih trajnih tetovaža. Uspjeli smo
dokazati da nismo takvi umjetnici. ”Ta pogledajte nam samo ocjene iz likovnog! ”branili smo se.
Opuštena djeca
Čini se, i učitelji su pomalo zbunjeni. Počnu dijeliti učenike u četiri skupine pa shvate da ih je premalo. Razredne se ptice selice ne namjeravaju vratiti. Pokrenule su novi život u Njemačkoj, Irskoj, Austriji pa dolaze ovamo s najnovijim tenisicama i mobitelima te govore kako im je prelagano u školi i časte nas najnovijom milka čokoladom. Već sam pisala kako su oni opušteni, veseli. Ne može se reći, i naša se škola trudi da učenici budu opušteni. Pušta se glazba prije početka nastave, Jelena Rozga, Žena, maaajka, kraljicaaa, Magazin, Baš me muči kemija,kemijaaa.. Školovana da preživim..Popis pjesama,.navodno, izglasalo Vijeće učenika. Učitelji povremeno odgode ispite i odgovaranja. U školi nas nisu uvjerili u zdravu hranu u školskoj kuhinji. Unatoč pojedenim burecima, pizzama, hrenovkama u dizanom tijestu, ja sam porasla jedno tri centimetra i lijepo zaokružila brojku 180. Za razliku od drugih prijatelja, nešto češće sam ostajala pri nutelli. Učitelje su učenici uspjeli nasmijati jedno sto puta, uglavnom zbog pobrkanih pojmova i nebuloza u znanju. Još više su ih iz istih razloga naživcirali, (profesorica je rekla da joj se diže kosa na glavi, a učenik joj je uljudno ponudio svoj gel). Neki su vješto izbjegavali pokazati svoje raspoloženje. Brojili su poluglasno do pet i samo tiho izustili: ” Nauči za drugi put. ” Taj drugi put bio bi ponovo odgađan. I nekima od njih to je bio dobar primjer kako se smiriti i ne izgovoriti ne baš lijepe riječi.
Čekamo promjene pa (ne)bile one i kurikularne
Učenici su često uvjeravali učitelje da imaju i drugih obveza. Ja na svojeg Bucu potrošim dnevno najmanje dva sata. Postao je neizdrživ. Napravio je 15 rupa u tepihu tražeći mrvice koje su ispadale iz božićnih kolača. Mamu i dalje neuspješno uvjeravam da je vikend za odmor, a ne za čišćenje i spremanje po kući. Samo bi prstom pokazala na Bucine dlake. Pustila bi me tek kada bi me zatekla u pisanju. Ispisala sam jedno 53 papira i sve je završilo u košu. Kada bih ga ispraznila, shvatila sam da je tu baš onaj papir koji mi je trebao. Zapaženo je da me u ovom polugodištu nitko nije nazvao štrebericom. Navikli su se da volim školu. Što ne znači da mi učenici željno ne očekujemo promjenu.
Htjeli bismo školske dane obojati opuštenijim bojama, kao naše ptice selice.I kad će više ta reforma, ma kako se ona zvala?!
Vaša Nina
Nina Matanović 7.b
OŠ Mate Lovraka Županja
