I ove godine svjedoci smo događaja koji se ipak rijetko viđa – led na Savi! Ova provala hladnog sibirskog zraka sa vrlo niskim temperaturama, uspijela je ohladiti površinu Save toliko da su se počele oblikovati sante koje bi se vrlo lako mogle ujediniti i tako uzrokovati stvaranje ledenog pokrova. Zadnji takav ledeni pokrov na savi bio je 2012. ali i 1985. godine i bio je toliko debeo da je bez problema odrastao čovjek mogao preko njega prepješačiti preko u Bosnu. Doduše leda je bilo i 1987. ali u puno manjoj mjeri.
Jedna stara županjska legenda koju mi je jednom davno ispričala moja baka, pripovjeda o tragičnom događaju koji se odigrao u davno doba. Kažu stari ljudi da se tamo nekad 1780 i neke godine, bila ciča zima, hladna i puna snijega, tolika da je Sava debelo zaledila. Jedan mladi graničar iz Županje zaljubio se djevojku iz nekog sela u Bosanskoj posavini, i kako je to bio red i običaj zaručio on nju, pokupio dadu i mamu, kuma i brojne svate, te krenu okićenim kolima i saonicama po curu. Pošto je Sava jako zaledila, skela nije mogla prometovati i veseli svatovi odlučiše da Savu prijeđu kolima preko leda. Brzo ali oprezno to i učiniše i sretni se uputiše put curine kuće.
Nakon ručka i vjenčanja svatovi se uputiše istim putem nazad za Županju gdje će se nastaviti slavlje. Izbivši na savsku obalu, mrak se uvelike spuštao nad hladnom Slavonijom i graničari na županjskom nasipu počeše paliti vatre kako bi svatovima označili put. Na nesreću nitko nije primjetio da su okovani točkovi šokačkih kola, opasno oštetili debelu ledenu koru koja je dobila pukotine cijelom širinom.
Devet kola punih svatova, kažu ljudi da je bilo oko sto duša, krenuše bezbrižno pjevajući i nazdravljajući put svoje sudbine. Na sred Save led počne pucati i troja zadnjih kola propadoše pod led. Stravična njiska konja i zapomaganje ljudi razlila se Posavinom. Graničari potrčaše u pomoć, ali za dvadeset i tri duše svaka pomoć dođe prekasno. Kako legenda kaže deset ljudi nikada nije pronađeno, među njima i mladoženju.
Zoran Lucić