Današnja Facebook županjska scena dobro zna Vinka, zapravo, Vinka zna malo tko, svi poznaju njegove radove i gotovo svatko od nas ima negdje u PC arhivi fotku iz njegovog aparata. Pa tako i galerija našeg portala prepuna je njegovih fotki, a nerdavnjo smo i objavili jednu njegovu vrlo interesantnu fotografiju i članak.
A tko je taj Vinko? Zamolili smo ga da na trenutak ostavi svoju fotokameru i uvede nas u svoj svijet. Vinko Jovanovac je rođen 1988. godine u općoj bolnici Vinkovci. Osnovno školu je pohađao u Gradištu a srednju u Vinkovcima.
Zupanjac.net: Kako je sve to kod tebe počelo?
Vinko: Svi mi kao mali želimo biti kao naši roditelji uspješni, pa tako najčešće bismo bili doktori, policajci, vatrogasci, veterinari a neki i astronaut kao što je bilo u mom slučaju, no to se mijenjalo brzo kao što biva kod djece – ne znamo što bismo prvo… Godine su prolazile život je radio svoje i ja sam dobio u ruke prvi foto aparat tzv. “idiotić” (kodak marke) zbog jednostavnosti rukovanja, ali kojeg mi je mama rijetko davala u ruke, jer svi znamo da djeca razbijaju stvari. Tada nisam poznavao tehnike fotografiranja kao što su kukci, oblaci, panorame, macro i slično nego sam slikao ljude i vršnjake u raznim prilikama ili bih na ekskurzijama kada sam smio ponijeti fotoaparat, fotografirao sadržaj puta i prijatelje. S odrastanjem sve više me je to privlačilo, a u osmom razredu sam otkrio da imam talent za dizajn i zapažanje detalja, što druga djeca u mom razrednu nisu imala u toj mjeri kao ja, ali igrom sudbine nisam uspio upisati odgovarajući smijer daljnjeg školovanka, što mi je žao i dan danas, jer sada bi sigurno bilo sve drugačije, možda bolje a možda sasvim suprotno i još gore…
Zupanjac.net: Prva prava iskustva?
Vinko: Igrom slučaja naše selo Gradište, je posjetio Slovenski KUD i među njima je bila jedna fotografkinja koja me je ponukala da probam fotografiju kroz DSLR svijet, i od tog trena ljubav prema digitalnoj foptografiji raste. Velika prekretnica je bila kada sam prilikom priključka na MaxADSL na poklon dobio digitalni aparat – moja prva ljubav i stvar koja mi mijenja život.
Zupanjac.net: Silom prilika ideš težim putem, sam učiš?
Vinko: Da, sam na netu se informiram i tražim literaturu, počinjem s čitanjem raznih štiva o fotografiji, na netu predstavljam “velikima” i prve slike koje mi dobivaju odlične kritike, a bila je i tu i poneka neočekivana pohvala što mi je davalo volju i želju za dalje.
Zupanjac.net: Sve ove fotke s tim malim digitalcem???
Vinko: Ma neee, otprilike nakon godinu dana slikanja s tim, prvim digitalcem, nadograđujem si praksu obilaženjem sela uzduž i poprijeko tražeći motive ili nešto što ću uslikati. I odjednom dešava se čudo… iskrsnula mi je neponovljiva prilika i mogućnost da kupim profesionalniji aparat( DSLR). Eh to su bile dileme i premišljanja za forumske i saborske rasprave: koji uzeti i zašto taj zašto ne ovaj i nakon dugog premišljanja napokon kupujem DSL aparat marke Nikona D40 (svi kažu da je Canon bolji, nisam probao ne znam), s kojim u prvih mjesec do dva dana pravim preko 10 000 fotografija na kojima sam upoznavao aparat.
Zupanjac.net: 10 000? Zanimljivo, i dalje?
Vinko: Pa kroz godinu rada s tim aparatom koji je otvarao neslućene mogućnosti, stekao sam mnogo prijatelja koje se također bave fotografijom koji su me polako uvlačili u taj novi svijet fotografije, čak sam našao posao kao ispomoć jednom fotografskom studiju gdje otkrivam komercijalnu stranu fotografije.
Zupanjac.net: Netko poseban, ko ti je u sjećanju?
Vinko: Naravno, tu moram spomenuti da sam nedugo igrom sreće na Facebooku naišao i upoznao fotografa Olivera Olanović i bio pozitivno iznenađen koliko je drugačiji u fotografiji od mene i ljudi koji se bave fotografijom. On mi je tako jednom prilikom ponudio da mu pomognem nositi opremu na jednoj velikoj svadbi jedne hrvatske zvijezde, i tada sam prvi puta u rukama imao i koristio studijsku rasvjetu i imao susret s full frame apartom Nikon d-700. Nakon toga Oliver je vidio nešto u meni i ponudio mi obrazovanje radeći uz njega i njegov studio (Art Studio – Oliver) za koji i danas skljocam.
Zupanjac.net: Svaka čast. Nego, čime bi se mogao pohvaliti kad bi htio?
Vinko: Pa ja sam u biti ponosan na sve što sam do sad postigao, ali nekako mi je najdraža objava moje fotografije u National Geographic, ali tu su i objave i pokazivanja mojih fotografija na raznim stranicama i Internet portalima.
Zupanjac.net: Zadnji veći uspjeh?
Vinko: Pa nedavno je moja fotografija izložena na internacionalnoj izložbi u Splitu. To je fotografija udara munje snimljena na preriferiji Županje i mogu s ponosom reći da je obišla svijet.
Zupanjac.net: Woow, čestitke! Reci nam tvoje skrivene želje.
Vinko: Hvala, želja mi održati izložbu ne samo u Županji, nego i u drugim gradovima Hrvatske, a ako bi mogao i šire, a najveća mi je želja, postati svjetski poznati fotograf.
Zupanjac.net: I nešto za kraj…
Vinko: Danas mogu reći da od 2008. godine do danas, ljubav prema fotografiji je samo rasla kao i želja raditi taj posao i biti fotograf.
Zupanjac.net: Ah da, zamalo zaboravih, gdje se može pratiti tvoj rad?
Vinko: Moj rad i fotografije možete pratiti na Vinko Jovanovac Fotografija ili na mom Vinko Jovanovac Facebook profilu.
