Predstavljamo: Sara Ivaštinović

Županjski kraj nije poznat samo po ljepoti krajolika i kulturne baštine, ne, poznat je i po izuzetnoj ljepoti djevojaka koje cvatu uz obale Save. Činjenica je kako ovaj kraj ima nadprosječno visoki postotak prekrasnih djevojaka od kojih su se mnoge upustile u “glamour” vode i u tom svijetu postigle zapažene rezultate.
Danas vam predstavljamo mladu sedamnaestogodišnju županjsku ljepoticu Saru Ivaštinović, koja se tek nedavno iz hobija počela zanimati za manekenstvo i već postiže uspjeh za uspjehom. Zaskočili smo je na putu između škole i hobija te porazgovarali s njom.

Županjac.net: Sara, reci nam nešto o sebi.

Sara: Zovem se Sara Ivaštinović, rođena sam 06.06.1999 u Vinkovcima. Živim u Županji, te pohađam 4. razred Zdravstveno – veterinarske škole u Vinkovcima, smjer veterinarski tehničar sa odličnim uspjehom. Briga i ljubav prema životinjama su nešto što mi ispunjava život.

Županjac.net: Cool, a imaš li neki posebni hobi ili interes?

Sara: Naravno, trenirala sam teakwodo 4 godine, a borilačke vještine su mi oduvijek bila glavna strast u životu, ali zbog srednje škole i manjka vremena, morala sam odustati od toga. Također, bila sam aktivni član i plesala u KUD “Tomislav” Županja jer gajim veliku ljubav prema narodnoj nošnji i običajima što sam vjerojatno nasljedila od svoje bake.

Županjac.net: Uvijek su bake “krive”. A manekenstvo?

Sara: Uz sve moje hobije i interese, desila se i slučajna ljubav za manekenstvo. Kako? Iskreno, ni sama ne znam baš kako, ali za sve to je velikim dijelom zaslužna moja sestra Marija.

Županjac.net: A znači za to je “kriva” sestra. Kako? Kada? Pričaj…

Sara: Priča o manekenstvu je započela prije svega 2,5-3 godine, kada smo sestra i ja čule kako će se u susjednoj Bosni i Hercegovini održati tečaj za modele i fotomodele. Tečaj je započeo castingom, na koji smo sestra i ja malo zakasnile, ali voditeljica (miss Posavine 2013) nas je dočekala sa osmjehom te mi udijelila mnoge komplimente za moj izgled i građu tijela. Tada sam shvatila da bi manekenstvo možda mogao biti moj novi hobi. Tečaj je trajao 3 mjeseca, bilo je veoma zanimljivo, upoznala sam mnogo novih prijatelja i fotografa Pericu Vincetić koji mi je također pomogao u mojoj manekenskoj karijeri. Naučila sam svoje prve manekenske korake, te odradila svoju prvu reviju u city centru IN u sklopu valentinovskog programa. Trema je bila neopisiva, prvi puta prohodati pistom, izaći pred tolike ljude i na sve to, nositi reviju sa najboljim bosanskohercegovačkim manekenkama koje su bile gosti te revije nije bilo lako.

Županjac.net: Nakon toga zasigurno si imala još ponuda i modnih revija. Koja su ti prva natjecanja, izbori i osvojene nagrade?

Sara: Tako je, nakon toga, nosila sam još par revija, završila tečaj, te dobila ponudu da nosim NIVEA fashion week u Sarajevu, ali sam ponudu odbila zbog školskih obaveza.
Moj slijedeći korak u manekenstvu je bio izbor za Divu kozmetičke kuće Tilia. Nosili smo haljine poznate kreatorice Cece. Od tog izbora nisam očekivala puno jer mi je to bilo prvo natjecanje na kojem sam sudjelovala, te sam ujedino i bila najmlađa natjecateljica. Konkurencija je bila velika. U trenutku proglašenja, nisam ni slutila da bih mogla biti jedna od 3 pobjednice, te sam se krenila raspremati dok su ostale cure nervozno čekale rezultate. Kada sam čula svoje ime, bila sam presretna te s velikim ponosom izašla na pozornicu i primila svoju prvu lentu i nagradu za osvojeno drugo mjesto.
Zatim me kreatorica Ceca poziva na reviju u sklopu promocije knjige u Tuzlu što sam sa zadovoljstvom odradila.
Poslje tog izbora, dobila sam ponudu za tečaj Make-upa i fotoshootin-ga te također odradila svoje prve foto shootinge uz fotografe Tomislava Baotića i Ivana Matkovića.
Odradila sam dosta revija, bila na dosta castinga, fotoshotinga, dobila i odbila mnogo ponuda, te upoznala mnoge osobe.
Od castinga bi izdvojila casting u Osijeku u sklopu Elite model look, gdje sam dobila ponudu za vanjsko tržište kao model za komercijalu. To znači da bih radila snimanja za kataloge, butike, trgovine, kozmetičke kuće itd… 
Ali ta ponuda je morala pričekati, škola mi je i dalje bila na prvom mjestu, a manekenstvo još uvijek samo hobi.

Prijavila sam se i na izbor za Miss Posavine, ali zato što nemam bosansko državljanstvo, na izboru ne sudjelujem kao kandidatkinja nego kao gost. Također jedno bitno iskustvo u mom životu, od kojih sam imala dosta koristi u vidu ponuda za manekenske poslove.

Sara: Pa da, evo na primjer jedna od dražih revija mi je revija koju sam nosila u Krapini, gdje sam provela 3 dana u preljepim Krapinskim toplicama te nosila reviju uz modele UMAH-a. Tamo sam upoznala cure koje su mi dosta toga ispričale o manekenstvu, svojim iskustvima, dobroj i lošoj strani te malim tajnama za uspjeh na čemu sam im mnogo zahvalna.
Također dobijam ponudu da potpišem ugovor za veliku modnu kuću, ali zbog uvjeta ugovora, odbijam.
Sljedeći moj uspjeh, desio se na izboru za Miss Đakova, koji zbog svoje proširenosti i odlične organiziranosti, sa sigurnošću mogu reći, prelazi u izbor za Miss Slavonije.
Bila sam prva kandidatkinja koja se prijavila, te sam pozvana na shooting prije izbora u foto studio Mele. Nakon toga su krenule pripreme za izbor kao što su snimanja za TV, pressice, novine, izbor odjeće, te jedan od najtežih dijelova – uvježbavanje koreografije! Kao i na prethodnom izboru, i ovdje je konkurencija bila velika. Natjecala sam se protiv cura koje osvajale visokopozicionirana mjesta na velikim izborima u hrvatskoj. Nakon upoznavanja sa svim curama, trema mi je čak i porasla jer su sve cure bile stvarno lijepe, a ja opet najmlađa i sa najmanje iskustva. Uz veliku podršku moje mame i strpljenja mog tate koji me je čak po 3 puta dnevno vozio u Đakovo, nisam odustala. Postalo je sve zanimljivije i napetije. Koreografkinja Livija Butuci se pobrinula da sve bude savršeno, te joj ovim putem zahvaljujem na velikoj podršci. Pripreme su bile i malo naporne, ali sve se to na kraju isplatilo. Na izbor smo dovežene u svečanim haljinama i vjenčanicama u bijeloj limuzini, kao prave miss-ice haha. Trema je polako nestajala te uz odlično društvo, nastup Lidije Bačić i opuštenu atnosferu, prošao je i taj odlično organizirani izbor. Proglašena sam drugom pratiljom te postala jedna od 5 najljepših cura na tom području što je za mene bio jako veliki uspjeh uzevši u obzir da nisam bila pod pokroviteljstvom nikakve agencije kao neke cure, jer uz agenciju sve to ide malo lakše.
Nakon toga sam sudjelovala na snimanju spotova, te s ponosom mogu reći da se moj lik pojavljuje već u tri spota za pjesme. Također sam bila gost u par televizijskih emisija. Također sam radila snimanje za energy drink “Real mix” za Austrijsko tržište.

Županjac.net: Kako je sve to utjecalo na tebe, jesi li imala velike promjene u privatnom životu, i kakva je bila podrška, razumjevanje i odnos ljudi, prijatelja i rodbine?

Sara: Sve revije, izbori, snimanja i ostalo su mi donijeli puno novih prijatelja te dosta iskustva. Jako mi je drago što sam upoznala neke ljude koji su sada važne osobe u mom životu. Također shvatila sam da posao manekenki uopće nije lagan kao što se čini. Iako svi misle da je to lagano, i nije baš. Sve ima svoju dobru i lošu stranu. Bez potpore svoje obitelji, nebih mogla postići sadašnji uspjeh.
Manekenstvo je promjenilo moj život na više načina, iako sam tek početnik u ovome poslu, naučila sam dosta toga. Najvažnije od toga mi je da mi je manekenstvo popravilo moje samopouzdanje, te sam naučila da ne trebam vjerovati svakom.
Što se tiče podrške i razumijevanja, tu najveću ulogu je imala moja obitelj, koja je bila uz mene uz sve lijepe i one manje lijepe trenutke.
Od ostalih prijatelja i rodbine je bilo svega i potpore i straha. Neki su smatrali da trebam nastaviti, a neki su se pitali dali sam ja stvarno za to, dali sam dovoljno zrela za sve i hoće li moja osobna sigurnost biti ugrožena, jer kao što svi znamo, maneknstvo ima svoje dvije strane.

Županjac.net: Zasigurno si imala lijepe doživljaje, ali je li bilo i ružnih?

Sara: O lijepim događajima sam dosta toga ispričala, ali bilo je tu zaista i neugodnih situacija i nemoralnih ponuda. Za većinu toga se pobrine moja majka, koju u šali volim nazvati i “menadžerom” koja se uvijek trudi da sve ponude osobno provjeri. Nigdje ne idem bez nje. Ona kao moj “menadžer”, tata kao “privatni vozač”, brat kao “zaštitar” te sestra kao moralna podrška su mi nešto što je neophodno imati ako se planiram nastaviti baviti ovim poslom i bez njih to ne bi bilo moguće.
Uz sve to, bilo je i mnogo “prijatelja” i ostalih osoba koji su sumnjali u mene, ali moj manekenski i školski uspjeh im samo dokazuje da me ružni komentari ne mogu zaustaviti. Uvijek se trudim biti najbolja i što više napredovati te na sve to odgovaram samo osmijehom.

Manekenstvo, škola, pripreme za maturu i fakultet od mene zahtijevaju puno energije i snage s toga se trudim svo slobodno vrijeme provesti radeći ono što me opušta i što volim. Od toga bih izdvojila trčanje, zdrava prehrana te opuštanje na svježem zraku uz moje ljubimce, što mi daje veliku energiju i motivaciju da nastavim dalje.

Županjac.net: Ljubavni status, sigurno imaš jako puno obožavatelja, ali ima li netko ko ti je posebno srcu drag?

Sara: Što se tiče ljubavnog statusa, to je jedina stvar u mom životu za koju još nisam pronašla vremena, te trenutno nemam nikoga u mislima. Škola i manekenstvo su mi na prvom mjestu te smatram da za ljubav još ima puno vremena.

Županjac.net: Koji su ti planovi za budućnost?

Sara: Od mojih planova za budućnost izdvojila bih to da planiram studirati medicinu u bilo kojem smjeru ili farmaciju uz možda nešto još ozbiljnijm bavljenjem manekenstvom.

Županjac.net: Županja i tvoj grad?

Sara: Apsolutno! Volim Županju, ALI… Odlazak na faks mi je trenutno jedna od najvećih briga. Uz to što je faks najvažnija stvar za moju budućnost, to je također dio života koji znači da ću morati napustiti svoj rodni grad Županju. O povratku u Županju nakon faksa ne razmišljam jer po trenutnoj situaciji smatram da ovdje nema baš puno budućnosti za nas mlade. Ovom gradu treba malo života i poticaja da se razvije, jer sve više ljudi odlazi, a grad lagano propada. Mi kao mlada nada i budućnost Županje također trebamo odigrati veliku ulogu te na neke načine pomoći Županji da “stane na noge”.

Županjac.net: I za kraj poruka čitateljima:

Sara: Bog nas je svakog stvorio drugačijeg, i to s razlogom. Zato smatram da nismo ovdije da bi se uklopili i bili nečija kopija, nego da bi se istaknuli i bili ono što stvarno jesmo. Nitko ne treba biti isti, ali svi trebamo imati isti cilj, a to je – BITI NAJBOLJA VERZIJA SEBE. Nikada ne treba odustati a da nismo ni pokušali, a jedan od mojih životnih motivacija je citat Wilijam-a Jamesa koji glasi “If you can change your mind, you can change your life.”

Županjac.net: Sara, hvala ti za ovaj razgovor i želimo ti još puno lenti i uspjeha u tvojoj daljnjoj karijeri.