POSLJEDNJI STANOVNIK KONTEJNERSKOG NASELJA – Branitelj ne želi ići iz kontejnera dok mu država ne kupi kuću

GUNJA – Ni nakon gotovo četiri godine od katastrofalnih poplava koje su u svibnju 2014. poharale Gunju, još nisu uklonjeni svi kontejneri u kojima je u vrijeme obnove bilo smješteno nekoliko desetaka obitelji koje su ostale bez svoga doma. Kontejnersko naselje kod OŠ Antuna i Stjepana Radića potpuno je uklonjeno, a u naselju postavljenom u blizini crkve ostalo je još pet kontejnera. Ondje živi razvojačeni hrvatski branitelj Stjepan Lucić s nevjenčanom suprugom. A kako nam je pojasnio općinski načelnik Anto Gutić, on ne želi izići iz kontejnera dok mu država, odnosno Ministarstvo hrvatskih branitelja, ili netko drugi, trajno ne riješi stambeno pitanje. Prije poplave živio je s majkom u zajedničkom kućanstvu. Unatoč nastojanjima da mu se bar privremeno osigura čvrsti krov nad glavom, posljednji stanovnik kontejnerskog naselja u Gunji, kako kaže načelnik Gutić, odbija pomoć Općine i odlučan je u svojoj namjeri da će ondje živjeti sve do ispunjenja svojih zahtjeva.

Općina želi pomoći

– Riječ je o hrvatskom branitelju s bogatim ratnim putom koji boluje od PTSP-a, koji se, kako bih rekao, nakon svega što je prošao, ne snalazi baš najbolje u mirnodopskoj situaciji – pojašnjava Gutić. Dodaje da je Stjepanu ponudio da si iznajmi kuću, a Općina će mu, iako ima mirovinu i nije bez primanja, svakoga mjeseca plaćati najamninu.

– On je taj prijedlog odbio. Smatra da će izlaskom iz kontejnera usporiti, odnosno da neće uspjeti u rješavanju svoga zahtjeva za dodjelom kuće u vlasništvo, obnovljene i uređene, po principu ključ u ruke – priča Gutić.

Nedavno su dolazili i predstavnici Ravnateljstva za robne zalihe, pregledali kontejnere i razmatrali što i kako napraviti u ovoj situaciji, jer krajnje je vrijeme da se kontejneri odvezu iz Gunje i nakon četiri godine oslobodi prostor igrališta. Uz jedan stambeni, ondje su još četiri kontejnera – s “vešerajem”, kuhinjom, tuševima i bojlerima kapaciteta za cijelo naselje, a koriste ih samo Lucić i njegova nevjenčana supruga.

– Zaista smo pokušavali i cijelo vrijeme pokušavamo na sve načine izići mu ususret, ali ne uspijevamo, jer je vrlo nekooperativan. Ne prihvaća ni jednu našu inicijativu ni ponuđeno rješenje. Čak smo mu i sami pronalazili prigodne kuće i slali ga da ode i pogleda odgovara li mu to, ali nas je optužio da ga driblamo i pokušavamo izigrati. Prilikom susreta i razgovora vrlo je neugodan. Nas u Općini cijelo vrijeme doživljava kao neprijatelje i ovo je zaista jedna teška situacija – priznaje Gutić.

Tko će platiti?

Branitelju su iz Ministarstva navodno ponudili određen iznos za kupnju kuće, ali ih je, kako saznajemo, odbio jer mu je to bilo premalo. I Općina je, kaže načelnik, bila voljna pomoći sufinancirati kupnju. Slali su mu i dopise o mogućnostima korištenja programa stambenog zbrinjavanja branitelja na područjima od posebne državne skrbi, gdje na raspolaganju ima još praznih stanova koje može dobiti, ali pošiljka se vratila nazad, jer Stjepan odbija primiti bilo kakvu kuvertu iz Općine.Troškove održavanja i režija u kontejnerskom naselju sve do proljeća 2016. plaćala je država, a onda ih je preuzela Općina.

– Krajem prošle godine odlučio sam da Općina više neće plaćati račune. Poslao sam dopise HEP-u i tvrtki Iliric za najam i održavanje pokretnih WC kabina, a o tome sam izvijestio i Stjepana. Ponovno sam mu ponudio alternativu da si pronađe kuću koja mu odgovara. Na taj bismo način učinili uslugu i Općini i njemu. Najam kuće stajao bi nas onoliko koliko plaćamo održavanje kemijskog WC-a, 750 kuna mjesečno. A uključujući struju i vodu, plaćali smo račune u iznosu i do 3000 kuna mjesečno – zaključuje Gutić. 
To se nije svidjelo Luciću koji je načelniku Gutiću, kako nam je ispričao, prije nekoliko dana upao u ured i demonstrativno na stol bacio uplatnice upitavši ga zašto njemu stižu i da mu ne pada na pamet platiti ih.

Erupcija galame i uvreda

U subotu poslijepodne uputili smo se u Gunju. Stjepanova nevjenčana supruga pred kontejnerom je vješala rublje. Kazala nam je da je on na putu, a na svaki naš upit upućivala nas je na Stjepana i na koncu nam dala njegov broj mobitela. Odmah je odgovorio na poziv, a nakon što smo se uljudno predstavili i pojasnili zašto ga zovemo, naša zamolba da nam pojasni razloge zbog čega ne želi izići iz kontejnera izazvala je pravu erupciju galame i uvreda. “Ma tko si ti da mene pitaš zašto ja neću iz kontejnera? Znaš li ti tko sam ja? Umjesto da me pitaš: Gospodine, treba li vam što riješiti Pa ja sam dragovoljac Domovinskog rata! Mene nemaš pravo ništa pitati… Jel’ te možda naš gradonačelnik poslao?… Ma ništa ti ja neću reći, nikom ja nisam dužan ništa objašnjavati…”, orilo se iz slušalice, a svaki naš pokušaj daljnjeg razgovora bio je uzaludan.

Najam kuće Općinu bi stajao koliko i održavanje kemijskog WC-a, 750 kuna mjesečno

3000 kuna mjesečno iznosili su ukupni računi pet kontejnera u kojima živi dvoje ljudi