Magdalena Lukač (27) iz Gunje uspjela je, iako za sada nepravomoćno, u sudskom sporu pobijediti državu, nakon što joj je uskraćeno pravo na obnovu u poplavama uništene legalno stečene imovine.
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, koju je 14. lipnja donio sudac Krešimir Biljan, utvrđeno je da Magdalena Lukač polaže pravo na obnovu stambene zgrade, pomoćnih i gospodarskih zgrada u svome vlasništvu. Kako nam je objasnio njezin otac Emil Lukač, koji je tu nekretninu 2009. darovao kćeri i koji je sa suprugom Lucom pravdu za svoje dijete odlučio potražiti na sudu, Magdaleni je pravo na obnovu uskraćeno zato što je u vrijeme poplave živjela s roditeljima, a u njezinoj su kući bili podstanari.
– Izrađen je elaborat i radovi su već bili počeli, a onda je odluka o obnovi, koju je kćerka dobila u rujnu 2014., početkom svibnja 2015. stavljena izvan snage. A jedna naša sumještanka koja je također u vrijeme poplava imala podstanare dobila je novu kuću. Slao sam dopise u Ministarstvo graditeljstva, ali nitko nije reagirao. Posavjetovao sam se s odvjetnikom i odlučili smo tužiti državu. To je naše dijete i za nju se moramo boriti. U katastrofi joj je uništena imovina, a naravno da nam jecilj da nam kćerka ovdje ostane i da ne bude jedna od mnogih prisiljenih krenuti trbuhom za kruhom – kaže Emil: “Ne tražimo da sagrade novu, samo tražimo da nam kuću obnove i vrate u stanje u kakvom je bila prije poplave”.
Magdalena Lukač je tužbenim zahtjevom zatražila zaštitu svojih prava na obnovu svoje nekretnine sukladno sa Zakonom o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije. Sud tužbu smatra osnovanom. U presudi se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj da donese odluku prema kojoj će se stambena zgrada, pomoćne i gospodarske zgrade “obnoviti popravkom prema uvjetima određenim u Odluci ministrice graditeljstva i prostornog uređenja od 10. rujna 2014. godine, u roku od 15 dana”. U objašnjenju presude, između ostalog, navodi se kako je utvrđeno da tužiteljica u vrijeme poplave nije živjela na spornoj nekretnini, no da je također nesporno da nisu poduzimane daljnje mjere sukladno s odredbama Zakona o prebivalištu, tako da tužiteljica i sada ima prijavljeno prebivalište u Reljkovićevoj 8 u Gunji.
“Tužiteljica u tužbenom zahtjevu navodi da joj je odluka o obnovi stavljena izvan snage zbog krive interpretacije odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o saniranju. Njime se pod stambenom zgradom podrazumijeva zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika ili u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika, imao prijavljeno prebivalište ili boravište. Sud smatra da se odredba Zakona treba tumačiti na način da pravo na obnovu stambene i gospodarskih zgrada nemaju osobe koje se neko određeno duže vrijeme nalaze izvan mjesta prebivališta, odnosno mjesta pogođenog katastrofom. One osobe koje zaista žive i rade u mjestu prebivališta ostvaruju pravo na obnovu, odnosno na zaštitu svoje imovine i vlasništva te, u krajnjoj liniji, egzistencije na području obuhvaćenom katastrofom”, stoji u presudi.
Sud je, navodi se, imao u vidu i razloge zbog kojih tužiteljica u vrijeme poplave nije bila na adresi prebivališta. Navodi da je u namjeri da si osigura bolju egzistenciju (roditelji nezaposleni, a ona je radila na određeno vrijeme) svoju nekretninu dala u najam. “Sud smatra da u konkretnom slučaju čisto formalistički pristup u primjeni navedene odredbe od strane nadležnih tijela predstavlja nepravilan i nezakonit rad državne uprave. Pored činjenice da je tužiteljica u vrijeme poplave bila u Gunji, te da joj je egzistencija vezana uz mjesto prebivališta, da joj je u katastrofi oštećena jedina nekretnina u vlasništvu, zahtjev da pored toga na dan poplave mora i živjeti u toj nekretnini predstavlja za tužiteljicu nerazmjeran i prekomjeran teret u suprotnosti s ciljem zakona”, stoji u presudi. Sud napominje kako je krivo primijenjena i odredba članka 7. Programa obnove, koja određuje obnovu stambenih objekata na jednoj parceli ovisno o broju kućanstava, odnosno obitelji. “Nesporno je da je tužiteljica u vrijeme poplave živjela sa svojim roditeljima u zajedničkom kućanstvu, no ne radi se o stambenim objektima na istoj parceli, tako da i po tome osnovu tužiteljica ima pravo na obnovu svoje nekretnine. Sud je utvrdio da je u postupanju tijela državne uprave došlo do povrede članka 14. Zakona o sustavu državne uprave u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica za ostvarivanje prava na obnovu kao i u pogledu primjene odredbi Zakona o saniranju i popratnih propisa”, zaključuje sudac Krešimir Biljan.
Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba u Županji, kako doznajemo od odvjetnika Krunoslava Glokovića, donio je četiri presude u tužbama stanovnika poplavljenog istočnog dijela županjske Posavine protiv države jer im je uskraćeno pravo na obnovu. Tri su pozitivno riješene, a jedna je odbijena. Ako ih potvrdi i viši, županijski sud, presude će postati pravomoćne. Neslužbeno doznajemo da je odbijen tužbeni zahtjev osobe koja privremeno živi i radi u inozemstvu. “Država će se žaliti na ove tri nepavomoćne presude koje je izgubila, a ja na ovu jednu gdje je moja stranka odbijena”, kaže Gloković. Smatra kako je za ostvarivanje prava na obnovu po zakonu bilo dovoljno samo prijavljeno prebivalište, a ljudima se osporavalo da tu žive i tražilo stanovanje u kućama.
– Smatramo da smo tu u pravu. Ako zakon kaže da je tako, onda ne vidim razloga da se od ljudi koji su na dan poplave ondje imali prebivalište i nisu odjavljeni, a zakon im na temelju toga daje pravo na obnovu, traži da tu moraju svaku noć spavati. Dovoljno je prijavljeno prebivalište, a zakon to vrlo jednostavno i određuje – zaključuje Gloković.
M.Lešić Omerović/glas-slavonije.hr
