Područje županjske Posavine, posebice Cvelferiju, u prošlosti su nekoliko puta poharale velike poplave. Poznati povjesničar amater i pisac Ivica Ćosić-Bukvina iz Vrbanje, našao je podatke o izlijevanju Save 1714. godine, kada je poplava zahvatila područje županjske Posavine.
I u kasnu jesen 1881., prema kazivanju Milana Turkovića, nabujale su sve, osobito bosanske rijeke, i poduprle Savu koja je izazvala nezapamćene poplave u Cvelferiji. Župna Spomenica Vrbanje bilježi: “Godine 1924. bila je poplava. Najstariji ljudi kažu da je to najveća poplava. Sve je voda odnijela. Goveda su izginula, sva, što od gladi, što od komaraca. Kad je voda opala, sijali su proso i kukuruz. Kukuruza je bilo toliko da su ga na vagone izvažali”.
Nadalje se navodi kako se nakon te poplave prišlo opsežnijim radovima na savskom nasipu, koji je građen od 1926. do 1932. godine. Namet za nasip plaćao se po veličini posjeda, što je puno koštalo, pa nije ni čudno što je u provedenom izjašnjavanju samo šest mještana (sic!) glasovalo za gradnju nasipa.
Nikad dosta nasipa uz Savu
Nasipi su uz rijeku Savu podizani stoljećima. U zapisniku Sabora kraljevine Hrvatske iz davne 1500. godine stoji napomena kako je potrebno popraviti savske nasipe. Ne znamo gdje su oni bili izgrađeni i kolika je bila njihova dužina, ali postojali su.
Poslije, 1785. godine, već se raspolaže pouzdanijim podacima – spominje se lijevoobalni nasip od sela Jaruge do Topole (nizvodno od Županje), a iz 1814. godine postoje podaci o postojanju i izgrađenosti nasipa Slavonski Brod – Kobaš – Lužani, koji se nalazio na postojećoj trasi istoimenog nasipa.
Povijest kazuje da je 1891. pokrenut državni projekt izgradnje savskog nasipa. Razrađen je 1910. savski nasip Gunja – Mitrovica. Gunjanac Antun Jaružanin pisao je Stjepanu Radiću 1908.: “Što bi Vam mogao preporučiti da zagovarate u Saboru, to bih mogao savski nasap, od našeg kolodvora Račinovaca do Mitrovice. Bude li ovako dugo bez njega, mogla bi mnoga bogata zadruga ostati bez svega. Si, ori po dva, tri puta na godinu, a ne beri ploda ni jedan put, kud ćeš goreg zla.” U župnim spomenicama piše da je 1924. bila poplava. Najstariji su kazali da je to najveća do tada. Sve je voda odnijela. Poslije poplave prišlo se opsežnijim pripremama za početak gradnje savskog nasipa. Nasip je građen od 1926. do 1932. uz velika plaćanja i rad onih koji nisu mogli platiti pa su odrađivali kirijajući zemlju vozili. U spomenici je zapisano: “Jako su siromašni seljani. Porezi, nameti, nasap, upropastilo ih je i stjeralo na prosjački štap. Glede plaćanja poreza, većina je sela u prvoj kategoriji (namet za nasap plaćao se po veličini posjeda)”.
