PODRIJETLO IMENA ŠTITARA

Postoji pretpostavka o podrijetlu imena „Štitar“;  prema njoj  stanovništvo  starog  Saskog Štitara      (“ Szász-Csitár“ )  činili su saski  kovači koji se bave  izradom štitova pa je prema tim drevnim zanatlijama mjesto dobilo ime Štitar.

Rječnik hrvatskog jezika navodi značenja riječi  vezane uz naše temu;

štitar;   obrtnik koji izrađuje štitove

štit ;

1. vrsta štitnika od drveta,pletera, kože ili kovine kojom se vojnik štitio od udaraca ili uboda hladnog oružja
   
2. jedan od glavnih rekvizita pri mačevanju, kojim mačevatelj lijevom rukom odvraća udarac
3. zaklon , branik, štitnik – od vjetra i kiše

štititi ;

1. zaklanjati od opasnosti koja prijeti komu ili čemu; čuvati / tijelo od udarca/ biljku od mraza/ vojnike u napadu
2. zaklanjati od kakva lošeg djelovanja; oči od sunca/ djecu od lošeg društva
3. brinuti se za koga pružajući mu zaštitu u životu, biti čiji zaštitnik, pomagati, braniti; siromašne/ štićenika/ nemoćne

štitnik ;

1. naprava koja štiti
2. zaklon, branik

Današnje je naselje Štitar nastalo u drugoj polovini 18. stoljeća nakon izgradnje prvoga nasipa za zaštitu od visokih Savskih voda. Sava se do tada  slobodno razlijevala po čitavom području i zagorčavala  život ljudima. Naredbom zapovjednika brodske regimente pukovnika Dőnnhofa pristupilo se gradnji prvoga  nasipa koji će cijelu Slavonsku Posavinu štititi od Save. Stanovnici Starog Štitara i okolnih selišta vremenom  se preseljavaju u novi Štitar. Štitar je dakle nastao na štićenom mjestu iza nasipa, siguran i zaštićen od savskih voda.

I staro je selo nosilo  ime Štitar, a ono je bilo na prirodno zaštićenom mjestu od vode. Staro selo nalazi se na visokoj zemljišnoj gredi, donekle zaštićeno od vode čija razina zbog općeg razlijevanja nije mogla biti jako visoka.

S druge strane opet i ta je voda mogla pružati zaštitu od neprijatelja priječeći mu ili otežavajući  dolazak do samog mjesta.

Nadalje, pojam i izvedenice su relativno  česte na cijelom hrvatskom govornom području kao i na područjima srodnih južnoslavenskih jezika.  Nalazimo ga  u raznim varijacijama s istim korijenskim značenjem; mjesto koje štiti, koje je zaštićeno, sigurno, koje pruža zaštitu, koje ima osobine potrebne za sigurnost i sl. ( Štitari u Crnoj Gori, Štitar i Štitare  u Srbiji, Štitar-grad u Liki, Štitare[1] u Slovačkoj, Štitar – staro selište kod Vrbanje ). Naziv Štitar je  izraz iskonske ljudske težnje za sigurnošću i zaštitom koju su im pružala prirodno zaštićena mjesta.  Dakle, ime Štitar potiče od zaštićenog mjesta, u konkretnom slučaju mjesta sigurnog od Savskih poplavnih voda.

Pretpostavka koja podrijetlo imena „Štitar“ pripisuje obrtnicima i kovačima njemačke narodnosti, Sasima, koji su nekada živjeli na prostoru Štitara i izrađivali štitove ne može se u potpunosti odbaciti ali je malo vjerojatna. Ona je u stvari izvedena iz značenja same riječi  „ štitar“ – obrtnik koji izrađuje štitove i naziva drugog štitarskog selišta[2] poznatog iz povijesnih listina, drevnog “ Szász-Csitár“- u prijevodu s madžarskog  Saski Štitar. Saski Štitar je naseljen  iz Bosne  izbjeglim Sasima, rudarima i kovačima. Njih  su iz Njemačke u  Bosnu doveli bosanski kraljevi radi iskopa i prerade željezne rudače. Padom Bosne pod Tursku vlast 1463. godine dio njih se povlači preko Save u Slavoniju ( tada u sastavu Ugarske) gdje osnivaju “ Szász-Csitár“- Saski Štitar i nastavljaju se baviti obradom željeza i izrađuju štitove. Postoji teorija  kako su se Sasi doselili čak iz Makedonije povlačeći se pred Turcima u 15. stoljeću.U dokumentu iz 1491. godine spominje se „ villa Schithar“   ( selo, selište Štitar ) a tek u nešto kasnijim dokumentima ( 1496. i 1506.)  spominje se “ Szász-Csitár“- Saski Štitar. Iako ne postoji pisani trag od prije 1491. godine selište Štitar je svakako postojaolo i  prije mogućeg doseljavanja Sasa iz Bosne (ili Makedonije) jer se posjed Kostroman ( kojem je pripadao i Štitar ) spominje znatno ranije. Prema tome selište imena Štitar postojalo je i prije doseljenja Saskih kovača. Nemože se pouzdano tvrditi a ni isključiti da su Sasi doista osnovali još jedno selište uz već postojeći  „Csitár“  koji je po njima nazvan  “ Szász-Csitár“ . Ako i jesu tu nisu dugo boravili negu su nakon pada Slavonije pod Tursku vlast ( nakon Mohačke bitke 1526.g. ) otišli dalje u sigurnija područja. Kasniji pisani trag o Štitaru u Turskim poreznim defterima iz 1570. godine ne spominje Saski Štitar nego samo Štitar ( Iştitar ).

Sa Filozofskog fakulteta u Osijeku,odjela za Madžarski jezik i književnost dali su neformalno mišljenje o značenju riječi “ Szász“ :

Riječ „Szász“ je ime njemačke etničke skupine, koja je u svoje vrijeme bila jedan od najvećih. Na hrvatskom jeziku ih zovemo Sasi. Malo sam istražila, ali nisam našla drugo značenje te riječi ( što ne znači, da nema ). Nisam upoznata sa prošlošću Vašeg mjesta, ali po mom mišljenju, u ovom kontekstu,
moglo bi značiti da su tamo neko vrijeme  ( ili možda i sada ) živjeli Sasi.

Tragovi Saske kovačke djelatnosti ( peći za taljenje, šljaka i sl. ) u okolici Štitara nisu pronađeni. Udaljenost do rudnika željezne rudače u Bosni iznosi 160 kilometara što je za ono doba vrlo velika udaljenost za prijevoz tako teškog tereta kao što je rudača ili željezo. Povijesne listine iz  1496. i 1506. godine spominju „Csitár“  i  “ Szász-Csitár“ kao kmetska selište u posjedu feuda Kostroman i Gradište – dokumenti  ne spominju  Sase obrtnike i kovače a vremenski je to doba podudarno sa navodnim  boravkom Saski kovača u Štitaru. Obrada željeza u to doba je vrlo važna gospodarska grana i malo je vjerovatno da bi se izbjegli Sasi skrasili u zabiti, daleko od gradskih centara i da takva, za ono doba vrlo važna djelatnost, ne bi bila zabilježena. Na kraju i tumačenje madžarske riječi “ Szász“ nemora nužno značiti Sas-Saksonac   u smislu narodnosti iako može značiti i to;  imena naselja u Madžarskoj; Újszász, Szászberek, Szász=broj 100  i sl.

Karta

[1] http://www.stitare.sk/obec/oobci.php?view=28
Štitare u južnoj Slovačkoj  objašnjavaju  podrijetlo imena mjesta  pripisujući ga obrtnicima štitarima; „Slovački  leksikon navodi kako se  u sadašnjem mjestu Štitare ( tadašnje ime Shitar, Sitar) od X do XII stoljeća izrađuju štitovi. Ta postavka se temelji na činjenici da drevni naziv našeg sela Shitar označava obrtnika ili ratnika sa štitom.”

[2] Op.a. Uz Szász-Csitár ( Saski Štitar ) postoji i selište „Csitár“ ( Štitar) 

Mato Dominković, kolovoz 2016.
mato.dominkovic@skole.hr