Ovakva pisma ne možes niti čitati i ostati zdrav. Obilježe ti cijeli dan, misliš o tome, ne spavaš. Jer na ovakva pisma ne možeš ponuditi hladan odgovor. I onda vidiš da uzalud govoriš, uzalud nudiš rješenja odgovornima, jer njih tema ne zanima, a ni rješenje. Ni prevarena baka Kata. Ne znam više što reći, srce mi je odavno puklo. Jer ovo što se radi baki Kati je legalno, ali ne bi TREBALO biti legalno, napisala je Miram Kervatin, predsjednica udruge Blokirani.
”Svaki dan, već dvije godine, dobijem barem pet ovakvih pisama. Dođe mi da umrem. Iz nemoći. Da je u mojoj ovlasti, ovo bih poništila ali nije. Ovakva pisma ne možes niti čitati i ostati zdrav. Obilježe ti cijeli dan, misliš o tome, ne spavaš. Jer na ovakva pisma ne možeš ponuditi hladan odgovor.
Osnovala sam ovu udrugu da bismo ovakve tragedije zaustavili spriječili; da bismo postali boli ljudi u boljoj državi.
I onda nakon dvije godine vidiš da uzalud govoriš, da se uzalud izlažeš, da uzalud pojašnjavaš, da uzalud nudiš rješenja odgovornima u državi jer njih tema ne zanima, a ni rješenje. Ni baka Kata.
Iz prakse nažalost znam, ovakvih je slučajeva previše. Sigurno 300.000. Oni se sami vrte u krug očajni, pišu ili se direktno obrate uredima javnih institucija, od Predsjednice do zadnjeg u lancu. Ali, rješenja nema!
Nitko se od onih na funkcijama ne bi ‘štel mešat’ u postojeći -legalni- pravni poredak RH koji pojedincima – odvjetničkim uredima i sličnima dozvoljava ovrhe nad bakom Katom iz Gunje, čak i ako ona njihove usluge nikada koristila nije, a još manje ikada nekom ostala dužna. Ovo što se u Hrvatskom Ovrsnom Eldoradu radi – nema nigdje na svijetu. Legalizirali su bezakonje. Krše najosnovije norme pravnog poretka i nitko im neće ništa.
Ne znam više što reći, srce mi je odavno puklo. Jer ovo što se radi baki Kati je legalno ali ne bi TREBALO biti legalno!
ZAKON TREBA MJENJATI!
Baku i sve ostale PRIJE OVRHE treba pozvati na sud i ovrhu obrazložiti, dati i baki priliku da dokaže da nije kriva! U Hrvatskoj se strelja bez suda! I to nikome od institucija nije pogrešno!
Baka Kata u raljama ovrhe nema instrumenta žalbe ni izlaza osim ako višestruko ne plati ono što nikad i nije bila dužna. I pritom nitko ne jamči da njezin, danas maloljetni unuk, neće biti sutra ovršen za još neke novce nakon njezine smrti.
I ni on neće imati zaštitu.
A mi, kada kao udruga tražimo odgovore, tražimo promjene, sami sebi sve više sličimo na DoN Kihote. Na budale!
Par ljudi u zemlji – ukazuje na ovakvim primjerima – da život u Hrvatskoj nije dobar, da pravosuđe nije dobro, da ljudi pate, da je zakon loš, a oni Predsjednica države, Premijer, Vlada, predsjednik Sabora, Saborski zastupnici, Ministri i pomočnici ministara se ne bi šteli mešat.
Oni baki Kati (kao da) ne žele pomoći.Zar im je teško udubiti se u problem i reći – Riješiti ćemo to!
Kako da ja u ime male udruge, bez financijske i pravne moći – to riješim ako kompletan državni aparat okreće glavu i čak se sprema najodgovornije za ovakvo stanje ugurati u Ustavni sud?
Di će vam duša?”, napisala je, te sav svoj jad iscijedila kroz gore citirani vapaj Miriam Kervatin, predsjednica udruge Blokirani na njihovoj stranici, te priložila pismo bake Kate, koje ju je toliko rastužilo (a koga ne bi – pročitajte pa prosudite?):
”Poštovani, gospođa Kata je starija žena i jako teško piše, pa vam se obraćam u njeno ime. Već dugo godina je poznajem i znam da je žena poštena i veoma siromašna. Kaže da nikada nikome nije dužna. Ona nema ni kućni telefon, a nema ni mobitela.
Problem je nastao kada je gospođa Kata dobila ovu priloženu ovrhu. Nakon poplave 2014. god gospođa Kata je odjavila fiksni telefon jer je znala da se neće dugo vratiti kući (vratila se je prije 2 mjeseca – skoro 2 godine nakon poplave)
Po onome što sam saznao, T-com ju je teretio za neplaćene račune za fiksni telefon za 6 mjeseci u 2015. godini od 4 – 11 mjeseca 2015. a ona nije ni bila kod kuće, a nije ni mogla imati fiksni telefon jer joj kuća nije bila ni obnovljena nakon poplave. Gospođa Kata je rekla da nije dobivala nikakve opomene dok joj nije došlo ovo rješenje o ovrsi.
Što je najgore T-com je prodao svoja “NAVODNA” potraživanja firmi “EOS MATRIX” doo iz Zagreba, a onda su oni angažirali odvjetnika “Gajski” koji je zatim angažirao javnog bilježnika “MIRODAR KOVAČ” i onda je svaki od njih obavljao neke svoje poslove (BEZ ZNANJA I ODOBRENJA gospođe Kate), pa su se njihovi troškovi popeli na približno 3000 kn i u koje nije uračunata glavnica duga.
Zvao sam ih sve osim T-coma, i došao do ovih gore navedenih podataka. Tražio sam od svih da se otpiše dugovanje, a oni prebacuju lopticu od jednih do drugih.
U firmi EOS MATRIX su mi rekli da se oni neće odreći svoji potraživanja i da će čekati tko zna koliko dugo dok se ne naplate.
Pitanja: Je li T-com imao pravo prodati svoja “navodna” potraživanja? Zašto nisu slali račune i opomene?
Kako su mogli teretiti gospođu Katu za fiksni telefon, kada nije ni živjela kod kuće i kuća nije bila u funkciji stanovanja? Onda su valjda – da bi zataškali situaciju – prodali svoja potraživanja. Kako se uopće može provjeriti cijela situacija i navodna potraživanja?
Ako nisu obavljane usluge, kako je uopće moglo doći do svega toga i kako se to može sve poništiti ili otpisati slijedom cijele procedure?
Kako svi oni mogu obavljati neke svoje poslove bez da je to od njih zatražila gospođa Kata, i kako onda mogu od nje tražiti novce putem ovrhe, a da nisu prije toga dobili njenu suglasnost za obavljanje svojih poslova, kako je to moguće da joj nisu ispostavljali račune i slali opomene, itd….?
Ima li gospođa Kata pravo na neku besplatnu pravnu pomoć i/ili zaštitu?
Gospođa Kata sada živi u svojoj obnovljenoj kući. Ima malu mirovinu i već više od 15 godina uzdržava svog maloljetnog unuka. Bio sam ovih dana kod nje i stalno slušao kako plače i kuka, jer nemaju ni za kruh, pa mora ići od jednog do drugog susjeda moliti da im daju hranu.
Gospođi Kati su već dva mjeseca uzeli cijelu malu mirovinu i dječji doplatak jer je T-com zasjeo na njene račune zbog mobilnog telefona. Rekla je da su joj agenti T-coma davali mobitel za 1 Kunu samo da nešto potpiše, nema nikakvog ugovora o tome. Gospođa Kata je stara žena i polupismena.
Vjerojatno su joj nešto na brzinu utrpali i prevarili je. Jadna je htjela imati barem nekakav telefon, kao i svi drugi normalni ljudi, jer je već godinu i pol nakon poplave živjela bez telefona. Kaže da nije ni koristila mobitel. Navodno je T-comu dužna 7000 kuna za mobitel. Žena je toliko izbezumljena cijelom situacijom i ovrhama da stalno plače i nemoguće je normalno razgovarati, osim toga i ne može se svega sjetiti”, napisao jeIvica Filipović iz Gunje, u ime bake Kate (prezime i adresa poznati uredništvu) te tako od udruge Blokirani zamolio pomoć.
Povrh svega, Mario Strinavić, tajnik udruge Blokirani, dobro je primijetio na svom facebook profilu ”da je u dnevniku Nova TV bivši ministar Orsat Milijenić priznao da njegova verzija Ovršnog zakona nije bila dobra i da su pred kraj mandata imali spremne izmjene i dopune Ovršnog zakona, ali eto promjenila se vlast pa nisu stigli to izglasati. Orsat Miljenić je priznao da su građani plaćali nešto što su već kroz postupak platili?! Zakon je, dakle, oštetio i nanio nesagledivu štetu građanima! Pitam se tko će nadoknaditi štetu???”, napisao je Strinavić.
Nakon svega, teško je ne zapitati se: Zar smo postali društvo monstruma? Ljudi bez duše? I zašto napokon ne rušimo MAFIJU?!
D.K./promise.hr