Kakav je to vodoinstalater koji nema ona velika papagajska kliješta i komplet francuskih ključeva; kakav je to zidar koji nema mistriju, fanglu i vaservagu; kakav je to veterinar koji nema britvu za štrojenje nerasta; kakav je to liječnik koji nema oko vrata one doktorske slušalice i onu metalnu ili drvenu žlicu za pregled grla kada vam kaže: recite „Aaaa…“ I tako redom, i tako redom. Tako je bilo i činilo se da će tako zavijeka biti. Čak su postojale, i još postoje i tvornice za izradu alata i alatnih strojeva.
E, – ali onda dođu ova nova, moderna vremena kada su i pojmovno i stvarno alati postali hit govorništvai hit pojmovnog određenja nekihimaginarnih stvari, nekih umijeća i nekih postupaka koji u nekim strukama postaju i sami sebi svrhom, a određuju se i izgovorno i pojmovno, –baš alatima!?– Koje alate ima, recimo, ministar zdravlja da bi mogao provesti reformu sustava zdravstva? Koje alate ima poduzetnik da bi mogao uspješno (profitabilno) poslovati? Koje alate ima razrednik koji želi dovesti u red onu dvojicu đaka-divljaka koji zajebaju cijeli razred naročito pod satovima fizike i zemljopisa jer te predmete predaju mlada profesorica Maja i profesor Franjo koji je pred mirovinom?
Nekada smo, dakle, pod alatima podrazumijevali samo i isključivo stvari i predmete, a, danas nam je nametnuto da pod alatima razumijevamo i puno toga što nisu stvari i predmeti, pa su alatima nazvani primjerice: neki propisi, neka ovlaštenja, neki imaginarni pojmovi koji su u stvari metode rada, načini prezentiranja, virtualni postupci strukovnog rada i ponašanja koji su – rekli smo već – postali sami sebi svrha. Tako je naprimjer već masovno upotrebljavajući alat postala tzv. PowerPoint prezentacija koja je zamijenila sugestivno govorništvo u kojemu je moguća interakcija između predavača (izlagatelja) sa slušačima – i to gledajući se oči u oči, – zamijenjena gašenjem svjetala u predavaonici i mumljanjem predavača u polumraku i biflanjem napamet naučenoga teksta uz slijed nekakvih grafikona, grafičkih kućica i raznobojnih ilustracija k`o u crtanim filmovima i stripovima. Pripremanje tih PowerPoint prezentacija postalo je samo sebi svrha kojom se predavač služi da bi sebi podigao cijenu kako je to on – tu PP prezentaciju – dobro likovno i grafički pripremio i oblikovao, – ne vodeći računa da bi, možda, neposrednim usmenim izlaganjem – pri danjem svjetlu ili s upaljenom rasvjetom u predavaonici, „oči u oči“ sa slušačima – postigao bolji efekt razumijevanja i prenošenja informacija i znanja koje ovi – slušači – u mraku ili polumraku često i doslovce prespavaju.
Kada svemu ovome dodamo terminologiju, pravila, postupke, regule i novoustanovljene administrativne i službene pojmovenaše nove države i domovine koja se zove Europska unija – a koja, doduše, još nema ni važećeg ustava, ni službeno propisane zastave ni himne – onda dobijete da je pojmovni alatonoga veterinara iz uvodnog dijela ovoga teksta za oprasiti krmaču u Babinoj Gredi sljedeći: Mjera 3.8 točka 12; podmjera 48.6 Smjernica EU za potporu farmerima u ruralnim sredinama ravničarsko-potamskih prostora jugoistočne podregije te naše nove države, a stvarni alatje usluga ovlaštenog konzultanta i usluga certificiranog prezetanta mjere na radionici o povlačenju sredstava iz kohezijskog, strukturalnog fonda osnovanog Lisabonskim ugovorom koji još nije stupio na snagu niti je objavljen u Narodnim novinama. – Britvu za štrojenje nerasta nitko više ni ne drži veterinarskim alatom!
