OPROŠTAJ OD ŽUPNIKA KRUNOSLAVA KARASA

U nedjelju, 19. kolovoza 2018. na svetim misama župljani župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja oprostili su se od župnika Krunoslava Karasa, koji je nakon nepune dvije godine dobio dekret o premještaju u drugu župu. Župnik  je istaknuo kako do prije dvije godine o ovoj župi i gradu nije znao gotovo ništa, ali je iz poslušnosti prema dekretskoj odluci nadbiskupa Đure Hranića s oklijevanjem pristao. U svom obraćanju navodi: „Danas kada odlazim moja slika o Županji i njezinim građanima, Župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja i njezinim vjernicima je nešto posve drugo. Želim Vam reći: budite ponosni na svoju Županju i svoju župu, kao što ste bili i do sada. Ovdje narod iskreno ljubi Crkvu i svoju župu i kao malo gdje poštuje i cijeni službu župnika i poziv svećenika, što nisam prepoznao nigdje u biskupiji kao ovdje. Županja je malen grad, ali velikoga srca i duše. Ona je grad kulture i tradicije i kada ju usporedimo s drugim sličnim gradovima uvelike ih u tome nadmašuje. (…) Razlog zašto ranije u životu nisam dolazio u Županju je činjenica da ovdje nisam imao nikoga. Sada osjećam da imam sve Vas i da uistinu imam kome doći i osjećati se kao kod kuće. Imajmo vjeru da Bog u svojoj dobroti i mudrosti sve vodi. Mi ne znamo ni kakav će sutrašnji dan biti, a Bog vidi, zna sve i sve čini za naše dobro. Hvala vam na svemu i Bog vas blagoslovio!“

Oproštajni govor u ime župne zajednice sastavio je i čitao član mješovitog pjevačkog zbora, koji je pozdravio župnika i na njegovom uvođenju u službu prije nepune dvije godine. Oproštajni govor iznosim u cijelosti: 

„Predragi velečasni gospodine župniče Krunoslave!

Može li se  za samo dvije godine nekoga dobro upoznati, može li ga se prihvatiti za iskrenog, istinskog prijatelja, može li se u njemu prepoznati predanog naučitelja i raširitelja kršćanskog nauka i vjere, može li netko za samo dvije godine od Baranjca postati Slavonac, može li netko u tako kratkom vremenu postati dio sredine u koju je došao?

Nije baš na svako od ovih pitanja, u Vašem slučaju, apsolutno potvrdan odgovor, a i nemoguće je da bude. Ali da ste se trudili i dali sve od sebe, jeste. Kada ste nastupali u župničku službu u našoj župi ja sam Vam, u ime župne zajednice, zaželio dobrodošlicu i tvrdio da ćemo vas prihvatiti i da ćemo svi zajedno prebroditi sve teškoće, ali da će biti i onih koji će imati drugačija mišljenja. Nismo se baš svi dobro iskazali u tome, nismo se davali u potpunosti kako bismo premostili novine, nesporazume, dileme. Čekali smo da netko drugi nešto napravi, poduzme, pokrene, a ostali smo potvrđivali, odobravali, klimali glavom u znak podrške i sa strane promatrali što će biti. Takvi smo, mlaki, zadovoljni stanjem kakvo jeste, teški za prihvaćanje promjena, teški za samodarivanje, samougrađivanje. Puni smo dobrih namjera, a malo činimo. A samo dobrim namjerama popločan je put u propast.

Očito je netko, tko je mjerodavan, ocijenio da naše zajedništvo, Vaše i naše, nije išlo pravim putem. Da li je to dobra i ispravna ocjene, tko zna. Ali znamo da naši puti i naše misli nisu i Božji. Njemu moramo apsolutno vjerovati i kada ne vidimo svrhu nekog čina. Bog nam uvijek želi samo najbolje.

Vama hvala što ste nam došli i bili s nama, hvala Vam što ste nas prihvatili kao svoje, hvala Vam što ste nam riječi Svetog pisma približavali na najpristupačniji način, hvala Vam što ste predano i jednoznačno vršili svoje svećeničko poslanje, hvala što ste radili na poboljšanju i produbljenju naše duhovnosti, hvala Vam što ste kroz ove dvije godine uistinu, u punom značenju te riječi, bili naš župnik, naš dušobrižnik. Najveći broj župljana Vas je zavolio i prihvatio, oduševljeno slušao i hvalio Vas u međusobnim razgovorima. Vjerujem da ste i Vi s nama i uz nas stekli nova iskustva koja  će Vam koristiti.

To što već nakon tako kratkog vremena odlazite od nas, želim vjerovati da je  Duhom Svetim proniknuto i potaknuto razmišljanje i planiranje našeg nadbiskupa, na dobrobit nadbiskupije i vjere u njoj. Želim vjerovati i vjerujem da nije bilo nikakvih važnijih pretenzija, nikakvih intervencija bilo kakvih interesnih grupa, nikakvog spletkarenja, i da je ovaj potez samo nadbiskupova i Vaša odluka sa željom za rastom i jačanjem nadbiskupije, svakog pojedinog svećenika, svake župe, svih vjernika, u ovom slučaju Vas osobno i naše župe, i da ćemo svi u snazi Duha Svetoga samo rasti u vjeri i ispravno koračati putem spasenja.

Završit ću mišlju jednog umnog čovjeka :

„Nitko nije nezamjenjiv, ali neki ljudi će uvijek nedostajati.“

Vjerujte da ćete Vi nama uvijek nedostajati i od sveg srca zahvaljujem Bogu što ja osobno za Vas imam takav osjećaj. Pouzdano znam da taj osjećaj dijele sa mnom mnogi  župljani, gotovo cijela župna zajednica Mučeništva sv. Ivana Krstitelja. I uvijek, kad navratite u ovu župu bit ćete nam drag gost.

Vas neka na vašem putu u novoj župi, u novim župama, uvijek i u svemu blagoslovi i čuva dobri Bog i neka vam podari duhovni i tjelesni mir, ljubav neka je u vama, s vama i po vama, i neka vam je sve dobro.  Neka Duh Sveti bdije nad Vama i vodi vas.

Još jednom iskreno, ljudsko hvala što ste protekle dvije godine bili naš župnik.

Vi ćete uvijek biti i ostati naš župnik.“

Krešimir Majačić, član župne zajednice