VRBANJA – Hrvatska je prije petnaestak godina ambiciozno krenula u osnivanje poduzetničkih zona, a gradovi i općine u njima su vidjeli šansu za masovno zapošljavanje i gospodarski procvat. Općina je 2009. godine zonu u cijelosti prodala poduzetniku Andriji Falčanu iz Njemačke
Svašta obećavano
U izradu projektne dokumentacije ulagali su znatna sredstva, ali za komunalno i infrastrukturno opremanje zona većina njih nije imala dovoljno novca pa su mnoge ostale tek mrtvo slovo na papiru. I u županjsku Posavinu svraćali su potencijalni investitori – Talijani, Švicarci, Nijemci, Austrijanci, Rusi, pa čak i Amerikanci i Japanci. Obilazili su zone i obećavali milijunska ulaganja i stotine novih radnih mjesta… I kada se već sve činilo kao gotova stvar, investitori su odlazili i više se nisu ni javljali. Pozitivan primjer je Babina Greda koja je uspjela iskoristiti raspoložive potencijale, pokrenuti investicijski ciklus i svoju zonu staviti u funkciju. Za razliku od Babogredaca, Općina Vrbanja ima loše iskustvo. Umjesto dobre gospodarske priče koja je trebala biti zamašnjak razvoja toga kraja i otvoriti oko 300 radnih mjesta, cijeli je slučaj završio na sudu. Zbog nepoštovanja ugovornih obveza Općina je bila prisiljena tužiti investitora i sudskim putem zatražiti povrat zemljišta. Naime, poslovnu zonu koju joj je darovala država Općina je 2009. godine u cijelosti prodala poduzetniku Andriji Falčanu iz Njemačke, koji je podrijetlom iz Soljana, a koji je s partnerima iz Austrije i Nizozemske namjeravao sagraditi pogon za proizvodnju bioplina. Bila je najavljena gradnja kogeneracijske elektrane na šumsku biomasu RES Bioenergija Vrbanja, pogona za bioplin iz zelene mase od poljoprivrednika i staklenika za proizvodnju povrtlarskih kultura na površini od 10 hektara. Ukupna vrijednost projekta bila je oko 100 milijuna eura.
Produljivali rokove, ali…
Utvrđeni rok gradnje od dvije godine nije poštovan. Općina je investitorima izlazila u susret, nekoliko je puta prolongirala rokove, posljednji je istekao krajem listopada 2013., ali bageri na gradilište nisu stigli.
Općinsko vijeće odlučilo je u proljeće 2014. raskinuti ugovor i zatražiti povrat zemljišta u općinsko vlasništvo. Općina je angažirala odvjetnika i poduzela sve potrebne radnje kako bi se zaštitila i spriječila moguću preprodaju zemljišta koju je investitor plaćao po cijeni od kunu za kvadrat. Prvostupanjska presuda donesena je u korist Općine Vrbanja. Investitor se žalio i neizvjesno je koliko će sudski postupak potrajati i kada će Općina, ako viši sud potvrdi tu presudu, ponovno doći u posjed poslovne zone. Nemogućnost raspolaganja zemljištem do okončanja postupka, kako doznajemo od novog općinskog načelnika Velimira Redla, veliki je problem i koči stvaranje pretpostavki za gospodarski razvoj na tome području. Potencijalni investitori se javljaju, ali sve ostaje samo na ideji jer Općina nije u mogućnosti osigurati im zemljište kao osnovni preduvjet za realizaciju njihovih projekata. Kao jedino rješenje nametnulo se formiranje nove gospodarske zone.
– Postoji odgovarajuće zemljište na izlazu iz Vrbanje prema Drenovcima, koje se prostire na oko osam hektara i prostornim je planom predviđeno za gospodarsku zonu. Zemljište je u vlasništvu Republike Hrvatske, trenutačno je to oranica koja je na temelju ugovora u zakupu poljoprivrednog zemljišta, ali je u građevinskom području. U rujnu 2017. podnijeli smo zahtjev Ministarstvu državne imovine za darivanje državne nekretnine u svrhu formiranja gospodarske zone – pojašnjava načelnik Redl. Napominje da je zemljište smješteno na atraktivnoj lokaciji i u blizini je sva potrebna infrastruktura. Redl ističe da je svjestan toga da je Ministarstvo zatrpano predmetima, ali vjeruje da će njihov zahtjev ipak u skorije vrijeme biti pozitivno riješen. To bi, naglašava, bilo jako dobro i puno bi značilo i lokalnim poduzetnicima koji su se radi potrebe proširenja poslovanja i pronalaženja novih lokacija do sada snalazili kako znaju i umiju.
Izvor: glas-slavonije.hr
Marija Lešić Omerović