U nakladi Hrvatskog instituta za povijest 1999. godine izdana je zbirka povijesnih geografskih karata „ Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća – Brodska pukovnija“ . Uz zbirku karata ( po sekcijama ) priloženi su opisi naselja i njihove okolice, putna povezanost te popis i smještaj pograničnih stražarnica – čardaka.
Iz predgovora;
„Ovdje objavljene karte s pratećim opisom bile su čuvane “ispod sedam pečata”, samo za prve ljude vojnih i državnih krugova Monarhije sve do 1860-ih godina, kad je ta zabrana znamo ublažena. Ova reprezentativna “banka podataka” otvara se prvi put nakon dvjesto godina građanima Hrvatske, povijesnoj znanosti, geografima, kartografima i istraživačima naše toponomastike napose ljubiteljima zavičajne povijesti.“
Pregledavajući tajne zemljovide okolice Županje nalazimo mnoge zanimljivosti vezane uz izgled županjskog kraja iz 18. stoljeća. Osobitu pozornost posvetit ćemo izvorištu Bosuta, Presovcu, riječnom poluotoku/otoku kojeg stvara Bosut i prekosavskoj Basutskoj. Prije razmatranja treba naglasiti kako zemljovide treba uzeti s određenom rezervom što se tiče preciznosti samih karata. To je rezultat ograničenja i tehničkih mogućnosti sagledavanja terena onodobnih kartografa.

Izvorište Bosuta – sekcija 22., okolica Štitara, na karti desno (karta 1.)
U to vrijeme Savski nasip je već izgrađen i prekinuti su prirodni odljevni tokovi Save za višeg vodostaja. Ipak, karta dobrom poznavatelju terena može biti dobar orijentir za sagledavanje prirodnih odljevnih tokova Save, pravih izvorišta Bosuta. Pošto je na županjac.net-u već objavljen članak sa temom izvorišta Bosuta (Izvorište Bosuta); Ukratko o samom početku Bosuta.
U gornjem djelu karte prikazane su dvije barske grabe koje nemaju direktan spoj sa Savom. Izduženija graba koja se nastavlja, imenovana je kao Bosut. Bara Bistaračko spajala se sa izvorišnom grabom Bosuta, taj spoj je vidljiv i danas s desne strane puta od Županje prema Štitaru. Suvremeni izvor Bosuta rezultat je iskopa iz 1830-ih godina i kopan je grabom koja je na karti prikazana desno od izvorišne grabe Bosuta. Iz bare Bistaračko nastaje sezonski potok Bistarac, pritok Bosuta. Na karti nije točno prikazan, to je ustvari odljevni tok bare Bistaračko zvan Kropičevo ( nije prikazan ) – prvi pritok Bosuta. Bistarac se u Bosut ulijeva nešto dalje, prije uviru Berave u Bosut i drugi je pritok Bosuta.

Presovac – sekcija 23. u gornjem lijevom kutu (karta 2.)

i sekcija 20. u donjem lijevom kutu ( karta 3. ). Na tromeđi katastarskih općina Županja, Gradište i Štitar.
Iz karte je razvidno kako je Presovac nekada bio poluotok okružen Bosutom. Otok je postao 1830-ih godina kada je iskopan kanal koji je spojio Savu i Bosut a na samom Presovcu iskopom od cca 250 metara, skraćen je i okrenut tok Bosuta. No ono zanimljivo što karta bilježi je Gradina od koje su ucrtani, tada još vidljivi, obrambeni opkopi. Po svoj prilici bili su spojeni sa vodama Bosuta . Opis sekcije 23. navodi;
„U tom zavoju nekada je stajao kaštel ili slavenskim jezikom zvana gradina. Od gradine su još vidljiva grabišta , u planu naznačena, kojima je gradina bila zatvorena između Bosuta.“

O podrijetlu Gradine opis ne govori ništa. Danas ostaci opkopa nisu vidljivi, u stvari na terenu se ne vide nikakvi ostaci, ni naselja ni boravka ljudi. Razlog tomu je iskop kojim je skraćen tok Bosuta. Iskopanom zemljom zatrpani su opkopi a ostatak je raširen preko same Gradine. Moguće je spojni kanal kopan po trasi vanjskog opkopa Gradine. Budući istraživači moći će nešto otkriti tek ispod sloja nasute zemlje. Nešto dalje od Gradine, negdje na sredini Presovca na oranici, vidljiva je neobično crvena zemlja. Razlog crvenilu može biti rad lončara i keramička peć ili možda ostaci željeznog oksida od obrade metala. Za pouzdan odgovor trebalo bi laboratorijski ispitati zemlju.



Položaj Gradine na Presovcu mogli bi povezati sa naseljem Otočac ( Otoczecz ) sa karti iz 16 i 17. stoljeća. Poveznica je smještaj Gradine, poluotok, u blizini kojeg izvire Bosut ( Bitzka flu., Bosuta) a sve u blizina Županje (Kupaniablara) i Babine Grede (Babinagreda). ( karta 4.,5. ,6. i 7.). Cijeli taj prostor, kako pokazuju karte, nalazio se na riječnom otoku Metubaris insula („ Međubarje“ ) koji po svoj prilici nije okruživao rukavac Save nego odljevni vodotoci. Primjera radi; početak na Savi kod Babine Greda pa odljevom Bebrina do Berave, dalje do Bosuta i spoj sa Savom između Štitara i Županje ( karta 8.- satelitski snimak, plavo označeni vodotoci koji zatvaraju otok ) .


Basutska, sekcija 22, Savski meandar između Štitara i Županje ( karta 9. )
Na karti Basutske vidljiv je rukavac Save. Od strane Štitara između glavnog toka i rukavca formirala se izdužena ada dok su od strane Županje ucrtane dvije manje odvojene ade-sprudovi koje su vremenom spojeni. Opis sekcije 22. selo Štitar navodi;
„Kod čardaka Vodenica ima dugački, žbunjem obrasli otok. Ovostrani rukavac na kojem se nalaze mnogi lađomlinovi, širok je 270 do 280 koraka, a onostrani do 100 koraka.“
Opis sekcije 22. i 23. Selo Županja
„Osim velikog otoka o kojem se govorilo u prošlom broju , od čardaka Bosut pa sve do ovog sela na suprotnoj strani Save nalaze se dva mala otoka odnosno gotovo samo pješčani prudovi.“
Sava je na ulaznom djelu rukavca naplavila materijal, vjerovatno odvaljeno drveće i zatvorila rukavac. Riječne struje više nije bilo i u tok rukavaca počeo se taložiti mulj i zatrpavati ga. Sava je nastavila nanositi materijal na vanjsku obalu ade i proširivati Basutsku. Ostaci rukavca vidljivi su na karti 10.

Mato Dominković, siječanj, 2015.
mato.dominkovic@skole.hr