Od muke stanem njeki dan prid ogledalo, riktam se, češljam se, pita me bolja pola, šta radiš vraže sidi? Kako šta radim, oću vako da me počešljaš kad ošinem o ledinu, il kako bi naš svit kazo, kad ocapiknem. Eto kako je psihičko stanje kod mene, jer od muke bi me mogo ošinit šlog, al gruntam ja vaki tumast, možda bi bilo bolje ošinit ne koji su nas doveli dovde.
Mislim da je njiovo psihičko stanje posve olrajt, što bi kazali ni naši koji su zbog vakog psihičkog stanja ošli priko bare trbuvom za kruvom. Nedaj bože da mi političari dođu u san, mogo bi fras dobit. I ako sam prid ogledalom stajo par sati opet sam izgledo kodak me kombajn prigazio. Gledim na televiziji ne što su ošli na godišnji odmor u otel “Remetinac”, izgledaje puno lipše nego ja. Kad ih pitaje odakle im tolke pare, kažu ušteđevina. Kako mi kripoštoli ne možemo ušparat koju kunicu?
Tako vam je to svitu moj, bolje se rodit brez njeke stvari, nego brez sreće. E sad će njeki kazat nije sreća u parama, ma nemoj, a šta je ondak sreća?
Tako je to svitu, sami biramo. Drma se njima kaldrma za nama. Oni piju u naše zdravlje da njiovo bude bolje, piju javno, a kad se nadrukaju, bude tajno. Sad će njeki kazat, a šta bi ti Iva napravio? Posebno ću se zalagat za ne koji prave puno đece, nema veze, bio to čojek il komšija, da se popravi, kako se no strukovnjački kaže, aha, natalitet, jer pravi mačkovi ne čekaju veljaču, već se o stranicu kreveta otiskuju priko cile godine. Zato muški svitu, nekate tentat, već na poso, jer kažu i to je dobro za psihičko stanje.
Drž te se vi Ive, izgledat ćete kodak ste se naitkali ludara. Ma kad ja stanem za nu govornicu, sve će vam procvitat ko čičak u zimu. Uvik ću se ja vas sitit, barem svake četvrte godinice, pa ko živ, ko mrtav. Bitno da ću ja živnit, vi moždak i nećete.Sve vas lipo pozdravlja vaš bać Iva iz Županje.
Iva ORŠOLIĆ