Nina piše: Gdje je nestao hrvatski jezik?

Gotovo svaki dan se ponešto obilježava. Dani jabuka, Dani bjesnoće, Dani hrane, Dan štednje, Dan borbe protiv siromaštva… U svim tim danima nekako se nezapaženo provuku dani jezika i pismenosti. Podsjetimo se, 26. rujna obilježen je Dan europskih jezika. Taj dan je jako važan za naše povezivanje sa svijetom, za uvažavanje drugih i za bolje snalaženje. Zato je u našim školama zastupljeno učenje dvaju vodećih europskih jezika, engleskog i njemačkog.

U cijeloj toj priči meni se nameće pitanje hrvatskog jezika. Gdje smo mi na toj jezičnoj europskoj karti? Nema nas. Ne zato što smo mala zemlja i što neki smatraju da nemamo što pokazati. Strani jezici polako preuzimaju glavnu riječ. Jeste li ikada čuli da je koje dijete iz Engleske učilo hrvatski jezik? Čak i kada se nađe u Hrvatskoj, neće mu trebati jer će se sporazumijevati na engleskom. Sve je podređeno strancima i gostima, posebno u turističkim dijelovima naše domovine. Ponekad se tomu priklone i naši učenici koji odlaze u Njemačku ili koju drugu zemlju. Za koju godinu će zaboraviti hrvatski jezik jer kažu da ne pohađaju dopunske škole na hrvatskom jeziku. Nekima se već u izgovoru hrvatskih riječi osjeti strani naglasak. Događa se to i u školi. Učimo strani jezik jer će nam trebati, a svoj hrvatski jezik zanemarujemo. Neki misle što ću učiti, pa ja znam hrvatski od kuće. Nekima je naš hrvatski pretežak, mnogo je pravila i izuzetaka od pravila, gradivo je opširno, ali i uči se ono što nam nije najpotrebnije. Ne mogu se pomiriti da jezik s kojim sam se rodila bacamo u vodu i polako ga se odričemo. Znamo da on neće postati svjetski jezik, ne samo što nas je malo. To ne bi u nama smjelo umanjiti ljubav i želju za učenjem svojega jezika. On treba biti naš ponos i biti s nama ako i ne budemo živjeli u Hrvatskoj. Ne smijemo se prikloniti većini i smatrati svoj jezik teretom i ostaviti ga u nekoj ladici, a sve ostale ponijeti na put kroz život.

   Mislim da je svakako jasno kako bi trebalo obratiti pažnja na jezike koji izumiru i isto kao što nam drže predavanja o stranim jezicima, trebaju nam održati jedno veliko i jasno predavanje o jeziku s kojim smo prvim ovladali. Tako bi se u Danu europskiih jezika našlo malo mjesta i za naš hrvatski, a jedan bi Englez, Francuz ili Nijemac uvidio to bogatstvo riječi koje on posjeduje te ga ne bi zametnuli negdje u kut najviše police. Za taj se jezik trebalo boriti i mučiti kako bismo imali i zastavu, i grb, i himnu, i svoju slobodnu domovinu.

Oni kojima je stalo do hrvatskoga jezika, ne bi smjeli davati strana imena svojim lokalima ili proizvodima. Trebamo biti zahvalni za svoju domaću materinsku riječ.

  Vaša Nina

Nina Matanović 8.r.
OŠ Mate Lovraka Županja