Očekivana zarada od prodaje puževa ovaj će put izostati jer prvi put nakon dugog niza godina u županjskoj Posavini – otkupa nema.
Informaciju nam je potvrdio stalni otkupljivač Franjo Abramović iz Posavskih Podgajaca, koji ih je u, za puževe pogodnim godinama, otkupljivao i po više od 12 tona, i to su, kaže, bila dobra vremena, kada se moglo pristojno zaraditi. Otkupljivači se s nostalgijom prisjećaju “rodne” 2006., kada je i našička Droga otkupila čak 250 tona puževa, no sljedećih se godina ta brojka strmoglavila.
– Ove mi se godine baš nitko od nakupaca nije javio, što je i mene iznenadilo. Navodno su uvjeti sada znatno postroženi, traže se razne dozvole, i od Ministarstva zaštite okoliša i od Hrvatskih šuma, sve se iskompliciralo i ljudi koji su se godinama bavili otkupom puževa odustaju od tog posla. Kod nas se, nažalost, jedino po stalnom rastu cijena i uvođenju novih propisa i zakonskih odredbi vidi da smo u Europi, a kada je riječ o standardu i zapošljavanju ljudi, miljama smo daleko i teško je vjerovati da smo dio europske obitelji. Sve nam se uskraćuje i ukida, svaka prilika da ljudi zarade koju kunu. Uskoro će nam uskratiti i naknadu za plastične boce – revoltiran je Franjo.
Razočarani su i građani koji mu se javljaju i raspituju za uvjete i cijenu otkupa, posebice oni koji su dosadašnjih godina u travnju i svibnju redovito skupljali puževe, cijele obitelji su ustajale u cik zore i marljivo pretraživale kanale i teren gdje žive. Ovih je dana, kaže Franjo, bio u šumi, obilazio i provjeravao situaciju i utvrdio da su se lanjske poplave itekako odrazile i na puževe i poremetile im bioritam. Velika količina poplavne vode usmjerena je u Spačvansku šumu i ondje se dugo zadržala, što je ostavilo traga na svemu, pa tako i na puževima koji su velikim dijelom stradali. Vjeruje da će trebati dvije, tri godine da se situacija normalizira i da puževi na poplavljenom području županjske Posavine ponovno dođu na svoje i pronađu svoje mjesto na tržištu.
Najveći kupci slavonskih puževa, prema Abramovićevim riječima, dosadašnjih godina bili su Grci, a znatne količine završavale su i u tvrtki Studen prom u Zvorniku, koja prerađuje puževo meso. Prije desetak godina počeli su raditi i finalni proizvod – vraćanje puža u kućicu koja se zatvara maslacem i potom transportira na tržište EU-a, uglavnom Francusku, Njemačku i Italiju.