kada su još prije 3000 godina navodnjavali svoja polja koristeći blagodat rijeka, pa je i on iskoristio blizinu Biđa i gotovo sva 42 hektara koja obrađuje i sije različitim kulturama – navodnjava. Ovdašnji poljodjelci još zaziru od investiranja u sustave za navodnjavanje, iako gotovo svake godine zažale kada polja, kao ovoga ljeta, opustoši suša.
Satelitski navođeno
– Godinama sam razmišljao o navodnjavanju jer se bavim i povrtlarskim kulturama, koje bez dovoljno vode ne mogu dati dobar prinos. Bivši župan mi je obećavao pomoć države ako bih se upustio u taj projekt, ali sve je stalo na obećanjima. Kada sam shvatio da od države nikakve pomoći, odlučio sam krenuti sam pa što bude. Uzeo sam kredit i prije četiri godine sagradio sustav za navodnjavanje, tzv. linearni, koji kombiniram sa sustavom kap po kap. Potrošio sam milijun kuna, ali mi nije žao, jer urod je mnogo veći nego prije. Radi se o sustavu cijevi i štrcaljki na kotačima koje pokreće motor. Programirano je koliko je potrebno litara vode po četvornom metru i cijeli sustav koji crpi vodu iz kanala uz polje polako se kreće i natapa usjeve. Trenutačno natapa papriku koju imam na 2,5 hektara i lubenice na dva hektara, s 15 litara po kvadratu. Cijela konstrukcija koja zahvaća 176 metara kreće se brzinom od 40 metara na sat i navođena je satelitski, ali jedan radnik mora dežurati kako nešto ne bi krenulo po zlu. Rezultati s navodnjavanjem i bez njega ne mogu se uspoređivati jer su razlike ogromne. Papriku, primjerice, beremo već šesti put ovog ljeta, a lubenice daju sada drugi rod, kao i dinje. Dovoljno je pogledati moje polje šećerne repe od 22 hektara i usporediti ga s onim koje se ne navodnjava – kaže Mirko Bošković i pokazuje korijen repe, koji već sada teži dva do dva i pol kilograma, ali da bi bio takav mora ga se zalijevati s 80 do 100 litara po kvadratu kroz mjesec dana.
Planira ove godine prinos repe od 60 do 70 tona po hektaru. Polje krumpira se također navodnjava i urod je odličan. Otkopava rukama kućicu krumpira, i to lako jer je zemlja rahla, a takva je zbog redovitog navodnjavanja. Mogli smo se uvjeriti u kvalitetu natapanja kada smo, u doba kad u Slavoniji tjednima nema kapi kiše, zagazili u naizgled samo vlažnu zemlju, a zapravo je bio pravi glib.
– Krumpir je jako dobro rodio i očekujem ga 30-40 tona po hektaru, kao lani, a bit će i paprike, jer svaka biljka ima 3-4 kilograma, a ima 18.000 biljaka. Papriku dodatno natapamo kap po kap jer je bolje kada dobije vlagu odozgo po listu i odozdo u korijenu, zato i imamo šest berbi u jednom ljetu. Mislim da bi više ljudi ušlo u ovakav projekt kada bi država poticala i novčano pomagala, jer današnji poljoprivrednik to teško može sam. Nema razumijevanja za njega u Ministarstvu poljoprivrede. Tamo ne postavljaju stručnjake koji nešto znaju i razumiju što se događa na poljima, već podobne. Bavim se poljoprivredom 17 godina i imam iskustva, pa mogu reći da se seljak može jedino osloniti na sebe i svoj trud. Neće nitko doći ovamo i napraviti nešto za naš boljitak. Sve moramo sami, ali imam osjećaj da smo kao narod lijeni i stalno čekamo da će nešto netko napraviti umjesto nas – ističe Mirko Bošković i dodaje kako je oko tisuću hektara jugozapadno od Cerne, gdje je i njegova zemlja, idealno za povrtlarsku proizvodnju i kulture koje vole puno vode jer je okruženo vodotocima, Bosutom i Biđem, i ispresijecano održavanim kanalima iz kojih ratari mogu crpiti vodu za navodnjavanje.
Bogomdana zemlja
S Hrvatskim vodama dogovorio je koncesiju na korištenje vode za navodnjavanje, ali je sve morao sam napraviti da bi sustav za navodnjavanje proradio.
– Bilo bi za mene bolje da su Hrvatske vode sve napravile od infrastrukture i meni samo naplaćivale vodu po prostornom metru. Vjerujem da bi tada više ratara navodnjavalo svoja polja – kaže Bošković prisjećajući se prijatelja iz Izraela, a Izraelci su stručnjaci za navodnjavanje, koji je, nakon što je vidio gdje Bošković ima zemlju, rekao kako je to bogomdana zemlja.
Uvjeti i projekti postoje, za više nedostaje novac
Hranimir Jurić iz županijske uprave za poljoprivredu objašnjava kako je od 115 tisuća hektara poljoprivrednih površina u Vukovarsko-srijemskoj županiji tek neznatan postotak u sustavu navodnjavanja, ali bi se uskoro to moglo poboljšati, s obzirom na to da postoje nacionalni i županijski programi navodnjavanja, ali nedostaje novca.
PIK Vinkovci i VUPIK imaju oko 2500 hektara koji se navodnjavaju, a 5500 hektara je u fazi projektiranja, no samo rijetki poljoprivrednici, poput Mirka Boškovića iz Cerne, odlučuju se za sustave za navodnjavanje. Akumulacija kod Opatovca gdje se crpi voda iz Dunava još nije u funkciji jer se sporo puni vodom, ali su postavljene cijevi koje omogućavaju navodnjavanje 700 hektara.
Autor: Miroslav Flego