– Najveći problem je što svinje ne jedu, činim sve što je u mojoj moći, dajem vrhunske premikse, sve najbolje što se na tržištu nudi, ali visoke temperature čine svoje. Nikada se još nije dogodilo da se krmača oprasi, a tek oprašeno prase odmah ima proljev. U razgovoru s veterinarima kao jedan od mogućih razloga spomenut je i aflatoksin u kukuruzu. Koristio sam i takozvani fiksator koji ih skuplja, sve smo pokušali, ali bez ikakvog učinka, razočaran je.
– Svinjama smo vadili krv, provjeravao sam nerasta da slučajno nema brucelozu, koja može biti uzročnik uginuća prasaca, ali su nalazi negativni. Visoke temperature u kombinaciji s visokom vlagom zraka, idealna su kombinacija za razmnožavanje bakterija, a kod životinja izazivaju toplinski stres koji osim pada konzumacije hrane može izazvati i letalne posljedice, što se sada i potvrđuje – kaže naš sugovornik. Dodaje da je u okolnim selima mnogo slučajeva uginuća prasadi.
– Mi uzgajivači između sebe svakodnevno razgovaramo i svi se žale. Ovaj problem ne muči samo nas u Cvelferiji, ista je situacija i kod kolega u Podgrađu, Otoku, Nijemcima… Jednome od njih su nakon prašenja dvije krmače uginule. Te nam je probleme prouzročila viša sila, i mi tu jednostavno ne možemo ništa, to je jače od nas i možemo se samo nadati da će osvježenje što prije stići i da će gubitci biti što manji, ustvrdio je svinjogojac. Napominje da pojedini uzgajivači o tim problemima ne žele niti govoriti, neki se boje pričati o većem uginuću stoke, jer bi im u dvorište odmah stigli inspektori, a mnogo je i onih koji skrivaju istinu kako se susjedi ne bi naslađivali s njihovom nevoljom.
Uzgajivač iz drenovačkog kraja kaže da će si, zbog lošeg iskustva koje imao ovoga ljeta, morali stvari drugačije posložiti i vratiti se na prijašnji način rada, koji mu je lani poremetila poplava.
– Uvijek sam izbjegavao ljetna prašenja svinja, po najgoroj žegi. Najbolje je kada se oprasi u ožujku jer do ljeta prasci već očvrsnu, a krmača se ponovno prasi za šest mjeseci, znači u rujnu. Time izbjegnem i najveću hladnoću u siječnju i veljači koja u zimskim prašenjima također stvara veliki problem. Ali nakon poplave koja nas je lani zadesila došli smo u situaciju – daj što daš, samo da što prije obnovimo proizvodnju i vratimo se u kolotečinu. Sada ću morati napraviti redukciju kod krmača, ne pripuštati ih kada one hoće, nego pripust pomaknuti za dva mjeseca. Mada mi i to može biti kobno, jer mi krmača može ispasti iz proizvodnje ako joj ne pustim nerasta na vrijeme. Sve je to rizik, ali prisiljen sam i riskirati kako bih se vratio na svoje – zaključuje.
Priznaje da su i objekti u kojima velika većina uzgajivača drži svinje, pa i on osobno, stari i dotrajali, nemaju riješenu klimatizaciju. No, kaže, vremena nisu takva da se ljudi mogu upuštati u investicije od sto tisuća eura za izgradnju suvremenog objekta s vrhunskim uvjetima za držanje i uzgoj svinja, koji se ne može dugo vremena isplatiti. A pokazalo se da su se i oni koji su se upustili u tu avanturu uvalili u velike financijske probleme i sada se kaju.