Nakon dvjesto godina ipak se vratili dabrovi!

Djelatnici županijske Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima i Šumarije Otok organizirali su akciju istraživanja vodotoka te pronašli aktivnu nastambu dabrova, prvu nakon dva stoljeća od posljednje zabilježene na tom prostoru. Na akciju su ih potaknuli prije nekoliko mjeseci pronađeni tragovi aktivnosti dabrova u kompleksu Spačvanskog bazena, na području kojim gospodari Šumarija Otok. Riječ je o oborenim stablima vrba i topola na obali rijeke Spačve, za koja se pretpostavljalo da su ih dabrovi srušili radi gradnje nastambe. Tragovi su pronađeni u blizini ušća Brežnice u Spačvu, što jasno pokazuje da se dabrovi premještaju s mjesta prvotne reintrodukcije, gdje su prije pet godina vraćeni u prirodu, u pogodnije vodotoke i biraju prostor koji im je prihvatljiviji, uz što manje uznemiravanja.

– U dogovoru s revirnikom Šumarije Otok Zvonimirom Rukavinom napravili smo jednodnevnu akciju istraživanja vodotoka čamcem i pronašli smo aktivnu jazbinu dabra, odnosno nastambu dimenzija od oko četiri puta dva metra, koja se nalazi dijelom u vodi, dijelom na kopnu. Dabrovi iz vode ulaze u komore koje su na suhom i obložene lišćem – rekao nam je Mario Raguž, stručni suradnik Javne ustanove. O broju dabrova nije mogao govoriti jer ih je moguće snimiti jedino tijekom noći infracrvenim kamerama. Tijekom dana dabar obitava u jazbini i rijetko ga se može vidjeti. Akcija je bila prilično zahtjevna, no zahvaljujući revirniku Rukavini i njegovu izvrsnom poznavanju područja, potraga je uvelike olakšana. U Vukovarsko-srijemskoj županiji egzistira veliki broj manjih vodotoka koji pripadaju savskom slijevu, pogodni su za dabrovo stanište, posebice jer se jedan dio nalazi u šumskim kompleksima daleko od prometnica i uznemiravanja.

Dabrovi su zaštićena i ugrožena vrsta čijem je opstanku čovjek bio najveća prijetnja, prije svega zbog krzna, ali i mesa. Poznati su po graditeljskom nagonu i zasigurno su najveći graditelji u životinjskom svijetu. Snažne čeljusti i oštri zubi omogućuju im rušenje stabala. Zanimljivo je da drvo koje oni ruše gotovo redovito pada u vodu, služi im i kao hrana, ali i kao građevinski materijal. Glavni „arhitekti“ u obitelji su ženke koje od izglodane vrbe, topole ili breze grade jedinstvene nastambe nad vodom koje znaju prerasti i u cijele brane. S obzirom na to da je dabar izrazito osjetljiva životinja koja nastambu pravi samo u vrlo čistoj vodi i na nezagađenom području, to je najbolji pokazatelj dobre ekološke situacije u Spačvanskom bazenu.

– Dabrovi svojim naporima modificiranja okoliša povećavaju broj akvatične i semiakvatične flore što rezultira povećanjem broja riba, ptica močvarica, vidri, odnosno popunjavaju se sve niše prirodnog hranidbenoga lanca. Na taj način umnožavaju biološku raznolikost prostora i vraćaju vlažna staništa u prvobitno stanje – pojašnjava Pavao Dragičević, stručni voditelj u Javnoj ustanovi. Također navodi kako je stanište u Spačvanskom bazenu isto ono u kojem su dabrovi živjeli prije dvjestotinjak godina, što je bio i preduvjet reintrodukcije, odnosno njihova ponovnog naseljavanja na područje u kojem su nekada obitavali.