najbolje svjedoče brojni tegljači i iznimno veliki promet roba. Ovog je mjeseca osobito pojačan izvoz žitarica, pšenice, uljane repice i zobi u BiH, u prosjeku stotinjak kamiona dnevno, a nerijetko i više. Djelatnici međunarodnih otpremništava, koji rade poslove carinjenja za gospodarske subjekte i ostale komitente, zatrpani su poslom i nameće se pitanje gdje bi se svi ti kamioni carinili jer ni jedna ispostava u blizini nema toliki kapacitet prijma i carinjenja tolikog broja vozila.
“Srećom pa je razum ipak prevladao i da je netko u Zagrebu ipak shvatio da za sada Robni terminal u Županji nema alternative pa je carinsku službu ostavio na ovoj lokaciji, iako sada u drugom organizacijskom obliku”, ustvrdio je naš sugovornik, inače špediter koji je proteklih mjeseci, kao i svi ostali zaposlenici vezani uz Robni terminal, strepio za svoje radno mjesto.
Naime, donedavna Carinska ispostava Županja i dalje funkcionira na Robnom terminalu, ali sada kao dislocirana jedinica Ispostave Županja – most. Drugim riječima, pripojena je graničnoj ispostavi i ima novog zajedničkog šefa, koji je sada dobio i pomoćnika, iako u Carinskoj upravi sve rade pod krinkom navodnih ušteda.
Županjci se pitaju kome to dosadašnji ustroj nije bio po volji, kome je odgovaralo ukidanje robnog terminala u Županji i zbog čega je sve to bilo potrebno. Sumnjaju da je u pitanju ipak neki drugi interes. Iako je puno prostora za špekulacije, ostaje nepobitno to da carina u Županji itekako treba i Županjci vjeruju da će ondje i ostati. Županja je smještena na tromeđi, na strateškom pravcu, pa je i obujam posla, broj ulazaka vozila i carinskih deklaracija mnogo veći nego, primjerice, u ispostavi u Vinkovcima. Otpremnici su produljena ruka gospodarstva i ukidanje robnih ispostava, koje su ipak “operativci” i rade konkretan posao u službi gospodarstva, bio bi apsurd.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
