Nedostatak hotela velika je kočnica dolasku većeg broja turista, no sve se više građana u Županji odlučuje registrirati privatne smještajne kapacitete. Prenoćište “Džinić” nudi šest soba sa 17 ležaja, “Duran” pet soba s 14 ležaja, Domaćinstvo “Gracija Ivančić” dvije sobe sa šest ležaja, Domaćinstvo “Ivan” Darka Krpana dvije sobe sa šest ležaja, “Paripović” četiri sobe s osam ležaja, novootvoreni studio-apartaman i apartman vlasnika Željka Perića imaju sedam ležaja. Cijene se kreću od 120 kuna za sobe do 300 kuna u vrhunskom apartmanskom smještaju. Za veći broj gostiju postoji i mogućnost dogovora.
I u okolnim općinama, Bošnjacima, Gradištu i Vrbanji također nude uslugu privatnog smještaja.
– Javljaju nam se i drugi zainteresirani mještani koji žele ne samo otvoriti i registrirati smještajne kapacitete nego se i aktivnije uključiti u razvoj seoskog turizma. Sve smo ih obišli i mogu reći da tu sigurno ima dobrog potencijala – kaže direktor TZ-a grada Županje, Mirko Bačić.
U prvih devet mjeseci ove godine u Županji je bilo 920 dolazaka turista i ostvareno je 3000 noćenja. A lani je, primjerice, od siječnja do rujna bilo 1104 dolaska i 5053 noćenja. Prošle godine županjsku Posavinu pogodila je katastrofalna poplava, brojni su volonteri dolazili u ispomoć i zabilježeno je znatno više noćenja.
U TZ-u Županja, kao i u drugim zajednicama na kontinentu, nezadovoljni su financijskom podrškom HTZ-a i Ministarstva turizma. Smatraju da je kontinentalni turizam u Hrvatskoj nepravedno zapostavljen i da u njegov razvoj do sada nisu uložena znatna sredstva.
– Mi jesmo puno stvari kandidirali i spremni smo, primjerice, za Cestu zlatne niti učiniti još veći korak. Riječ je o tematskoj ruti koja u jednu cjelinu povezuje bogatstvo županjskog kraja te posjetiteljima približava prirodne posebnosti, kulturnu baštinu, očuvane ruralne tradicijske vrijednosti kao stil života, gostoljubivost, otvorenost i ljubaznost lokalnog stanovništva, gastronomiju, proizvodnju voćnih rakija i likera, stare obrte i lokalne običaje, folklorne manifestacije i autentični doživljaj Slavonije. Ali za to su potrebna značajna financijska sredstva, i ako ljudi koji o tome odlučuju ne budu preferirali i uvažavali kontinentalni turizam, i ne osiguraju nam potporu, malo ćemo toga moći napraviti – upozorava Bačić.
Puno bi značila i potpora i angažman putničkih agencija.
– Nažalost, nemamo puno putničkih agencija koje će ovdje dovoditi turiste. More je more, toga moramo biti svjesni, ali u ukupnom kolaču turizma kontinent mora imati malo više – upozorava.
Osnovni prihodi kontinentalnih turističkih zajednica od kojih moraju živjeti i funkcionirati su članarina i boravišna pristojba, a Županjci godišnje uprihoduju skromnih približno 190 tisuća kuna.
– Turističke zajednice su nažalost neprofitne organizacije i dokle god to bude tako, na kontinentu će biti vrlo teško – uvjeren je Bačić.
Što se tiče seoskog turizma, Baranja je, napominje, nekoliko koraka ispred Slavonije zbog jednostavnog razloga što su ljudi u Baranji željeli to napraviti i od seoskog turizma živjeti, što čine i danas.
– Kod nas je možda specifično to što ljudima koji su počeli osnivati seoska gospodarstva, kamo također dolaze brojni gosti i turisti, to nije jedini i isključivi prihod od kojeg žive i zato možda na neki način mi u Slavoniji još kaskamo upravo u razvoju seoskog turizma – smatra Bačić.
– Iako je ovo poljoprivredni kraj, smatram da ipak mnogi mogu i od turizma osigurati svoju egzistenciju – zaključuje.