– Cilj je bio upoznati proizvođače češnjaka s GlobalGap standardima, koji su dva desetljeća prisutni u Europi. To je minimalni zahtjev trgovačkih lanaca za plasman robe u Europi, a smatram da je to ključan alat za postizanje bolje kvalitete i snižavanja troškova proizvodnje. Certificiranjem će se omogućiti lakši plasman proizvoda, stvoriti temelj za brendiranje te ujednačavanje kvalitete proizvoda koji se plasira na tržište. Individualne proizvođače to će koštati oko 12.000 kuna, u što ulaze pripremne radnje, analize i certifikacija, koju za sada županija ne pokriva. Međutim, ako u certificiranje ulaze zajedno, onda su ti troškovi manji – istaknuo je Slaven Aljinović, savjetnik i vlasnik obrta “Moć znanja” iz Zagreba.
U Vukovarsko-srijemskoj županiji češnjak se proizvodi na 10 – 15 hektara. Riječ je uglavnom o malim proizvođačima koji su ušli u program potpore Vukovarsko-srijemske županije, koja je donirala 100 kilograma češnjaka po proizvođaču, odnosno OPG-u. Proizvođači su imali obvezu taj češnjak posaditi, njegovati i povaditi te vratiti početnu količinu, koja se opet dijeli drugim proizvođačima.
– Kada govorimo o potrebama za češnjakom u Hrvatskoj, mislim da ih mi nikada nećemo zadovoljiti, čak i da se posadi jedna četvrtina Hrvatske, budući da češnjak svake četvrte godine dođe na istu površinu. Između 1800 i 2200 tona češnjaka godišnje se uveze, što je i više nego dovoljno. Vjerujem da će naši kupci radije izdvojiti i pet kuna više da jedu domaći nego uvozni češnjak – kazala je Mara Čuljak, predsjednica udruge “Češnjak”.
– Tržište za češnjak dosta je teško jer su to iznimno male količine. Osobno sam prije dvije godine prodavala oko 20 tona i sve dogovorila, no kada sam rekla da imam 20 tona, čovjek mi je rekao da nažalost ne može kupiti – jer riječ je o velikom trgovačkom lancu pa ne bi bilo ni pola kilograma po centru. Morate proizvesti stotinjak tona da bi se trgovačkim centrima isplatila kupnja. Tri tone su do sada podijeljene proizvođačima s obvezom da početnu količinu moraju vratiti kako bi se mogla dalje dijeliti. Okvirni je naš plan za četiri do pet godina doći do 80 gospodarstava koja će se intenzivno baviti proizvodnjom češnjaka. Mladi proizvođači su pod našim nadzorom, pružamo im savjete i sve ono što je potrebno kako bi češnjak uspio. Za sada imamo 35-40 proizvođača češnjaka u cijeloj županiji. Kao udruga ih nastojimo grupirati, posebice kada je riječ o zaštitnim sredstvima jer oni to većinom podijele između sebe. Najveći je problem kod novih proizvođača neinformiranost pa apeliramo na sve da se jave u našu udrugu – pozvala je Čuljak.
Svoja iskustva iznosi i Pero Zovko iz OPG-a Cerić.
– Proizvodnjom češnjaka bavim se već punih deset godina, i to domaćeg autohtonog proizvoda, na površini od dva i pol hektara. Urod je svake godine drugačiji, tako sam lani imao prinos od približno 12 tona po hektaru. Tržište je do prošle godine bilo na kućnom pragu, međutim sad je to krenulo u nešto drugačijem smjeru, preko udruge i županije koje nam stoje na raspolaganju. Sami se organiziramo i nadam se da ćemo proizvoditi i otvarati nova radna mjesta. Certifikacija i GlobalGap će nam puno pomoći da što spremniji izađemo na europsko tržište – istaknuo je Zovko.
Među novim proizvođačima češnjaka je i Franjo Vilić iz Drenovaca.
– Početnik sam u proizvodnji češnjaka i ove sam godine posadio 100 kilograma. Vrijeme je da se krene u neke nove proizvodnje jer svi smo se većinom bavili stočarstvom ili ratarstvom, što nije donosilo neki profit. Odlučio sam se za češnjak i vjerujem da ćemo preko edukacije doći do željenog cilja, a to je svakako veći profit u odnosu na ratarstvo i stočarstvo, gdje moraš puno više proizvesti da bi došao do neke veće zarade – kazao je Vilić.