No, Miki je jedan od onih koji je osim od poplave spašen i od 12 godina života na lancu, a Ivana Crnoja, predsjednica uduge i voditeljica osječkog Azila za napuštene pse, kaže kako je samo jedan od stotine koji su živjeli na lancu.
– Spasili smo i psa kojemu su volonteri 15 minuta odvijačima skidali okov oko vrata, riječ je o štencu od četiri mjeseca, koji bi se da je nastavio rasti s tim okovom ugušio. Imamo i dva psa kojima smo rane od lanaca morali kirurški obrađivati, a i jednu kujicu koja je cijela bila omotana lancem, i to u strašno zapuštenom stanju, s teškim oštećenjima jetre, te smo potrošili nekoliko tisuća kuna na njezino liječenje. Moram priznati da nam je spašavanje pasa iz poplava najgore iskustvo u životu, jer je na stotinu mrtvih pasa plutalo oko nas, dok smo spašavali one žive, a profesionalni ronioci po 12 sati dnevno radili su s nama, kako bi oslobodili pse s lanaca. Bilo je dana kada smo spasili i po stotine pasa. Za oko 200 pasa odmah su se javili njihovi vlasnici, 150 pasa preuzele su druge udruge, a njih 400 preuzeli smo mi i 70 ih je našlo privremeni smještaj u obiteljima. Moramo reći kako je cijela Hrvatska pokazala veliko srce pa je čak pet pasa završilo na udomljavanju u Splitu – priča Ivana.
No, volonteri upozoravaju na potpunu neorganiziranost državnih institucija, koje su u ovom slučaju potpuno podbacile.
– Ministarstvo poljoprivrede uopće nema protokol za spašavanje životinja u ovakvim situacijama. No, Sava ponovno raste i sada je vrijeme da se apelira na njih, jer oni su sve informacije isključivo dobivali od nas, niti su bili pripremljeni, niti su znali što bi radili. One koje bismo svakako pohvalili su osječki veterinari, koji su pokazali veliko srce. Posebice veterinarska ambulanta Fury, koja je sve odradila besplatno, te dala čak 20 besplatnih kastracija, potom veterinar Tomislav Deže iz ambulante dr. Dolittle, koji je iako dijabetičar s nama bio na terenu od jutra do mraka, a bez naknade radila je i Veterinarska stanica Osijek – naglašava Ivana.
Volonteri udruge Pobjede žele apelirati i na vlasnike pasa, kojima je dio pasa vraćen, ali volontere pogađa što će se dio njih ponovno naći na lancu. “Ima pasa koji su mjesec dana bili u stanu, spavali na kauču, jeli najbolju hranu za pse, a onda smo ih morali vratiti vlasnicima koji ih, primjerice drže na lancu na betonu s armaturama, bez kućice i bilo kakvog krova. Naravno da nam se slama srce u takvim situacijama”, iskrena je Ivana.
TRAŽE SE DOBROVOLJCI ZA ŠETANJE PASA
Azil ovoga ljeta apleira na sve Osječane i ljubitelje pasa da odvoje dio svog slobodnog vremena i pomognu u šetnji pasa iz Azila.
– Mi smo ovdje svakoga dana od 10 do 18 i tko god ima volje i vremena, neka dođe i pomogne nam u išetavanju pasa. Inače, u Azilu je ovih dana i mala kujica Moira, psić od samo nekoliko mjeseci, kojega su volonteri pronašli na smetištu pokraj autotržnice. “Tužna je činjenica da osobe koje na autotržnicu dođu prodati ili pokloniti pse, kada to ne uspiju redovito psiće ostavljaju pokraj kanti za smeće. Eto tako je i ovaj psić završio kod nas”, kaže Ivana Crnoja.
Nefreteta Z. EBERHARD/glas-slavonije.hr
