Joj kad se samo sjetim odmah mi krene slina na usta jer u današnje vrijeme u kojemu se živi brzo, ljudi su zaboravili na stare specijalitete! Dobre recepte još jedino čuvaju bake, a unuci nezainteresirani za bilo šta, od slinih pica, hamburgera, čizburgera i šta ti ja znam čega sve ne, samo omalovažavajuće i gadljivo zavrnu nosom.
E pa unuci sram vas bilo! Odmah ostavljajte “pametne” mobitele na stranu i pažljivo čitajte. Došlo je vrijeme da se tome stane na kraj. zupanjac.net je odlučio stvar uzeti u svoje ruke.
Nekada davno, u doba kada sam i ja bio mlad, djeca su dan provodila naganjajući probušenu loptu po travnatim površinama koje su u ono vrijeme kada nije bilo dječih igrališta služile jedinoj svrhi – dječjoj zabavi, ili tulumajući po kanalima loveći žabe i guštere, a curice su se igrale lastiša. Po cijeli dan smo visili vani, često palili vatru čiji nam je dim bila jedina zaštita od komaraca, na žaru pekli kukuruze i u pepelu zaprtali krumpire iskopane kao i kukuruzi u najbližem vrtu i naravno bili vječito gladni. Brižne mame i bake su se dosjetile i redovito nam priređivale našu omiljenu poslasticu – masni kruh.
Bio je to dobro poznati ritual kojeg su svi poštivali. U određeno doba dana mama ili baka izađe pred kapiju i vrlo glasno imenom doziva svoje dijete koje nevoljko napusti igru i utrči u dvorište da bi se nakon minute vratio noseći u ruci ogromu šnitu domaćeg kruha, onog sa velikim rupicama i žilavom korom, namazanog mašću i posut crvenom mljevenom paprikom. Kao po komandi svi klinci se razletiše kućama i brzo se vratiše noseći u rukama po komad masnog kruha slasno i sa uživanjem odgrizajući velike grizove. Nije bila rijetkost da sva djeca nahrupe kod jedne kuće i to većinom najbliže mjestu igranja i tu dobiju svoju krišku masnog kruha. Najveća nesreća je kada kruh ispade. Ako padne na nenamazanu stranu – super, malo otpuhneš prašinu i nastaviš jesti kao da ništa nije bilo. Ali svi znamo da namazani kruh gotovo uvijek padne baš na tu namazanu stranu. E tada pokušamo ukloniti grubu prljavštinu i ogrecati prašinu što vrlo često i uspjeva, i u slast pojedemo ostatak. Međutim, ako je nemoguće spasiti bar komadić, sva preostala djeca ti nesebično ponude griz-dva svog kruha, tako da na kraju nitko ne bude gladan.
Nije tada bilo mnogo toga što se moglo namazati na kruh pa u slast pojesti. Hajde, znalo je biti kod kuće domaćeg pekmeza, najćešće od šljiva ili kajsija, pa ga namazati na kruh. Eventualno još preko i domaćeg vrhnja, “kajmaka” kako smo ga zvali, no, to je bilo za doručak, „fruštuk“ kako je onda govorila moja baka koja je bila najbolji majstor masnog kruha, i uz mlijeko ili bijelu kavu. Kada sam već spomenuo bijelu kavu, nije to bilo mlijeko s „pravom“ kavom. Ne. Koristili su se nadomjesci ili kavovine, to su bili slavni „Divka“ ili „Franck“ – ako ste znatiželjni, to ću u jesdnom drugom postu.
Sada ću ipak najprije citirati jednu tuđu misao, koju sam prigodno našao na Webu:
‘Kruha, masti, soli, luka!’ poštapalica je uz koju su odrasle čitave poslijeratne generacije i što im fali? Ali da, fali svinjske masti danas. Nijednom iole urbaniziranom stanovniku Lijepe Naše ne pada na pamet potražiti kanticu skoncentriranog kolesterola, ako ih još uopće koja trgovina drži. No istina je da nijedan maslac, margarin ili nutella nije ni približno prirasla dječjim nepcima kao što je to nekada učinila razmazana svinjska mast na kruhu.
MASNI KRUH!
A sada najvažnije. Sve vas koji poznajete ovu poslasticu naše mladosti želim podsjetiti, a vas mlade koji ne poznajete fastfud vaših roditelja želim podučiti, jer ovo jelo othranilo je nebrojenu musavu i razigranu dječurliju (i mene) po prašjavim kako županjskim tako i slavonskim sokacima. Dječurliju koja nikada nije mirovala igrajući se i smišljajući kojekakve nepodopštine, i koja nikada ije imala vremena za sjediti u kući. Obično bi majke izderale grlo dozivajući djecu preko livade kado bi im onako musavim i zajapurenim tutnula u ruke poslasticu – komad masnog kruha.
Sastojci i uputstvo za pripremu i konzumaciju:
1.Prava domaća Svinjska mast – ovo je ujedno i glavni sastojak ovog prekrasnog jela. Friška mast od zadnje svnjokolje koju je ujak dugo mješao u oraniji pijuckajući rakiju. Ne ona stara preklanjska užegla, koju oturite busom u Zagreb rodbini, skupa s čvarcima i krvavicom, a ovi to opet potajno prodaju na “placu”. Ne ta, ta ne valja za ovu namjenu. Najbolja mast za to je „troja“ (mast sa dna kante ili galona sa sitnim komadićima čvaraka) ili “uzrnčana” mast (mast koja koagulira u zrnca s proljeća, kada porastu
temperature). Ugrabite mast sa žlicom i ravnomjerno ju rasporedite po šniti kruha. Za početak umjereno, ni previše ni premalo.
2.Kruh – ako nema ovog sastojka nema ni ovog jela jer nemate na šta mast namazat. Najbolje je da je kruh domaći (bakin), a ako već nije domaći onda uzeti neki raženi, alpski il neki drugi sam da nije bijeli. Ja sam obožavao “dvokilaše” iz pekare “Marice pekarice” pod Savom. (između Veterinarske stanice i Savskog vjenca, tik uz nekadašnjju Andrašićevu krojačku radnju), jer su šnite bile velike.
Laganim zahvatom Miracle-blade nožem (može i neki drugi) odrežete jednu šnitu debljine do 2 cm (može i dvije ak ste jako gladni ili ako vas je dvoje, vjerujte mi nema ljepšeg užitka od klopanja masnog kruha sa svojom boljom polovicom ili u društvu. Istu tu šnitu premažite mašćom, ali tako da mast kompletno prekrije cijeli kruh i pozatvara sve rupice u kruhu. Ne štedite mast!
3.Crvena mljevana paprika – u ovoj tzv slanoj varijanti obavezno dodati malo ovoga začina jer dati će dodatnu nijansu u tom skladu okusa. Svakako posipajte sa crvenom paprikom ali slatkom! Ljuta će prekriti okus, a i djeca ju baš i ne vole. Količina po ukusu ali ne zaboravite da je ona i prirodni afrodizijak! Zaboravite na Viagru! Postoji i slatka varijanta sa šećerom, bez paprike.
4.Luk – Odmah da napomenem – nije obavezan i isto je jedna od čestih varijanti! Koliko smo samo puta uživali u ovom božjem nektaru, a koliko smo samo prijatelja i potencijalnih ljubavi izgubili radi PostJedenjaLuka poremećaja (naravno misli se na neizmjeran bazd iz usta). Ako radite u HŽ-u, na autobusnoj, u Komunalcu, HEP-u, u nekom skladištu, Šumariji, policiji, školi, Gradskoj knjižnici, ili ako ne radite nigdje, onda je ovaj sastojak apsolutno dozvoljen, ali ako radite na iole ozbiljnijem mjestu npr. u Saboru onda dobro promislite o njemu. Uglavnom ako izbacimo luk gubi se čar ovog jela. Neki preferiraju i kunu se u – češnjak! Stvar ukusa – isprobajte obavezno.
5.Sol – obavezno na kraju malo posoliti. Ili tajni tip – Vegeta! Umjesto soli malo povegetite, nevjerovatan okus i užitak za svakog gurmana. Obavezno isprobati.
I na kraju uživajte u specijalitetu…..
PS: Još samo nešto, probajte i tzv. slatku varijantu – masni kruh sa – ŠEĆEROM! Bit ćete iznenađeni. Ali to je već druga priča…
by Zoran Lucić
2 Comments
RuzaDabicBucak
Sjećanje, sjećanje.Jedna šnjita sa mast ,sol i crvenom paprikom pa se onda zasladit s jednom šnjitom s mast i šećer, a šećera smo imali.I ovdje u Australiji uvijek imam malu staklenku s masti u frižideru( dugo traje) za specijalne momente.Imamo ovdje naše mesare koji jako dobro prave sve naše , stare proizvode.
Hvala Zorane
Ivan ŠARIĆ Baća
Na masnom kruvu smo se otranili. Nije bilo narazaka i kojekaki namaza. I bili smo zdraviji već današnja djeca.