Osmislila je projekt HelpBalkans, koji objavljuje profile obitelji i osoba pogođenih poplavama na području Hrvatske, BiH i Srbije kako bi im pomogla ostvariti izravan kontakt s mogućim donatorima. Nakon osnovne škole u Gunji, Martina je srednju školu pohađala u Osijeku, a potom otišla u SAD, gdje je završila fakultet i ondje živjela deset godina. Proljetos se vratila u Hrvatsku, a katastrofa koja je pogodila njezinu Gunju, gdje joj žive roditelji, potaknula ju je da pokrene projekt prikupljanja pomoći. Primijetila je veliku solidarnost i želju da se pomogne stradalima i odlučila spojiti ljude koji žele pomoći s onima kojima je pomoć potrebna te ostvariti izravne donacije u Hrvatskoj, BiH i Srbiji.
– Mi smo posrednici u ovoj situaciji i na zahtjev donatora šaljemo broj telefona i informacije o traženoj obitelji, i oni se dalje povezuju. Naš je posao da predstavimo ljude, izlistamo njihove trenutne situacije i potom se trudimo naći kreativne načine da se za naš projekt čuje i da se pojedince i poduzeća motivira za donacijske ponude. Cijeli moj tim i ja osobno ovo mjesecima radimo volonterski, a naša nagrada je svaka nova donacija i nadamo se da će ih biti što više – pojašnjava.
HelpBalkans do sada je omogućio prispijeće značajne financijske i druge pomoći velikom broju pogođenih obitelji, stvorio je nova prijateljstva, a planiran je i daljnji rast opsega projekta. Do sada je bilo oko 260 donacijskih ponuda. Velik broj pojedinaca, organizacija i tvrtki izravno je donirao novac na račune pogođenih obitelji u sve tri države. Jedna tvrtka iz Zagreba donirala je 100 tisuća kuna za pet obitelji u sve tri države – kaže Martina. Martina redovito odlazi na teren, razgovara s ljudima i traži one kojima je pomoć najpotrebnija.
– Također želimo donacije pravilno rasporediti i ako neka obitelj dobije više donacija, pobrinut ćemo se da upozorimo na druge kojima je taj novac isto tako potreban, a nisu ga još uvijek dobili – pojasnila je.
– Htjela sam da ovaj projekt bude pokazatelj mladim ljudima da se može napraviti itekako puno toga bez ikakvih sredstava, s dovoljno motivacije, kreativnosti, malo ludosti i vjere u sebe – kaže Martina. – Priznanje nisam očekivala i stvarno mi puno znači jer sam uvjerena da će projekt još rasti i ostvariti još više donacija. Ovo mi je poticaj za daljnji rad i ako će nagrada pomoći još uspješnijem djelovanju, to me čini jako sretnom – zaključuje.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
