Te zime njekad,nisu kao sad,
zapadne snig zamete pute.
Možda i zato jer bijah mlad,
pasale take žestoke ljute.
Kada se škliski sanici smrznu.
a konji bisni, iz štale žure,
Baće se pustit kajase drznu
ko vitar bilom ravnicom jure.
Praporci zvone,čuje se jeka,
kočijaš skida sve svece s neba.
Čuje se njekad pisma daleka,
a njekad bome zažmirit treba.
Tako su stari njekad po snigu.
kratili zimske dane i noći.
Skupa su svaku razbili brigu,
s večeri znali na silo poći.
Kraj vruće peći,pričali priče,
dica ko vrapci slušati stanu.
Po cilo veče niko ne miče,
osim kad stari po nješta lanu.
Žene ispeku peretke slane,
divku u večer ne žele davat.
Jer dugo u noć traju divane,
pa poslije divke neće moć spavat.
Mario Vinković 21.12.2019.