Iđem putem prsti zebu,
triba nješta špiceraja,
Sve nas ove mjere grebu,
najgore što nema kraja.
Sad je vrime svinjokolja,
svaka druga kuća prazna.
Stigla bolja i nevolja,
a još nam se priti kazna.
Kad na glavu masku staviš
u svinjari se pojaviš,
Odma svinja se koprca,
sve dobiju infarkt srca.
Zato iđem do Županje,
vidit što se tamo zbiva.
Dal je tamo isto stanje,
ima l’ igdi ikog živa.
Svi se skrili i svi šute,
broje dane do Božića.
Pa kod kuća dvi tri ljute,
kad nemogu do kafića.
Tako je to ljudi moji,
od Vrbanje do Županje.
Svako se za zdravlje boji,
svuda vlada isto st(r)anje.
Mario Vinković 28.11.2020.
