Mario Vinković: Stid me Dida
Stid me Dida
Dok na groblju pokunjen sidim,
palim ti sviću i križam ruke.
Gledam u zemlju jako se stidim,
proćerali su tvoje unuke.
No što si stico i što si šparo,
ne vridi ništa uzeše sve.
I što se nikad nisi odmaro,
to nisi znao,uzalud je.
Znao si sovat onda državu,
a što bi danas imo za reći.
Za kunu onda imo si kravu,
danas ni pile neće se leći.
Na drumu više ne sidi niko,
staništa davno ugasla sva.
Sićam se dobro kada si viko:
“Na svojem uvik ostajem ja!!!”
Al nema toga ništa ni naše,
prodaše zemlju za sitne novce.
Dok jedan sjaše, drugi uzjaše,
a mi smo kao prid klanje ovce.
Stidim se Dida jer sam sam biro,
kriv sam što dica biže u svit.
Samo sam igro, drugi je sviro,
dužan ću dici za uvik bit.
Mario Vinković 29.01.2019.
Related Articles
-
-
-