Čuo sam njegdi postoji bara,
u kojoj nema guja ni žaba.
Išo bi tamo majka mu stara,
smišljam razmišljam.al nema džaba.
Pribrajam što sam odavno šparo,
al nemam dosta ni do pol puta.
A tako bi se rado odmaro,
sad me već trese groznica ljuta..
Krenem si kupit gaće kupaće,
otarak kaki,njeke sandale.
U trenu oka osta bez plaće,
želje za morem tud su zastale.
Na ove cine pljujem i lajem,
Šokac i more,skupa ne iđe.
I ovog lita bez njeg ostajem,
možda se njekad ipak otiđe.
Tako se sitim davni vrimena,
pravili mi smo hotel na moru.
Sritni su bili đeca i žena,
živili kao u rajskom dvoru.
Davali novce radili tamo,
rekli nam to je za dobro naše.
Potpisom pera u trenu samo,
rekoše nama:”Nije to vaše”.
Nema mi druge nego na njivu.
i ovo lito naporno radit.
Uvozit sino, skupljati šljivu,
i u bunaru pivo oladit.
Mario Vinković 06.07.2019.