Već mi pomalo od svega muka,
iđem ja na stan malo se smirit.
Ponit ću kruva ,slanine,luka.
pa i u bure malo zavirit.
Slušat ću ptice kako se svade,
gledat škanjce kako nadliću.
I rode gnjizdo što vazdan grade
i pčele koje zuje po cviću.
Pustit ću sunce nek me umiva,
prolitnim svojim zlaćanim sjajem.
Pa kad se duša sveg nauživa,
možda na misec malo zalajem.
Malene zvizde sretan ću gledat,
sve dok na pragu svom ne zadrimam.
Snovima lipim tiho se predat,
nit kome kradem nit kom otimam.
Poslije svega mogu izustit;
“Hvala ti Bože,za sve što daješ
i što me nikad nećeš napustit,
od mene nikad ne odustaješ.”
Na stanu lipo kao u raju,
dosta mi bilo huke i buke.
Dok ljudi jedni na druge laju,
svoj čamac vodim do mirne luke.
Mario Vinković 04.05.2019.