Nako sa mojeg Šokačkog ćoška,
gledam koplja kako se lome.
Kako nam stalno zadaju troška,
opet smo krivi svoji na svome.
Kerovi laju jer dobro znaju,
kako će narod zavadit svoj.
Ako je dobro oni ne traju,
daj se osvisti narode moj.
Ovo je zemlja krvi i znoja,
do kad će rasti korov i drača?
Jednako moja kao i tvoja,
dosta je bilo mržnje i plača.
Povjest je takva kakva je bila,
u ime Božje krenimo dalje.
Tek smo pijuni velikih sila,
suprotne strane jedne medalje.
Odlaze dica jedna i druga,
pun im je kufer laži i hajke.
Domove mnoge sakriva tuga,
do kad će plakat ponosne majke?
Dajmo si truda pružimo ruke,
nek svako kaže Bože mi prosti.
Vodimo lađe u mirne luke,
nek opočinu didova kosti.
Mario Vinković 13.lX 2019.