Mističan i modernistički početak predstave začinjen izvrsnom glazbom te igrom svjetla i mraka otklonio je svaku pomisao da će „Marika“ biti slična „Kućanicama“, ali i najavio predstavu koja će uzdrmati i pokrenuti sva naša čula i emocije.
Predstava „Marika“ nije ni lijepa, ni simpatična, ni tužna, ni vesela, ni dopadljiva, ni suvremena, ni tradicionalna, nego sve to zajedno – jednom riječi – moćna!
Redatelj Cvetin Aničić i autorica dramskog teksta te scenaristica Elvira Lučić priredili su istinitu priču u predstavi koja se krajnje nepretenciozno dotakla brojnih vječnih ljudskih pitanja i problema: savršeno su oslikali slavonski mentalitet i sredinu, koji su se do danas malo promijenili, prikazali „zle duhove“ koji nas, htjeli mi to priznati ili ne, sve proganjaju s vremena na vrijeme; ljubomoru, zavist, borbu za egzistencijalnu sigurnost, ljubav, vječno pitanje što je bračna sreća i kako od braka stvoriti mitsku Arkadiju.
Posljednje, i možda najvažnije, u maniri velikih djela svjetske književnosti, Marika, kao slavonska Ana Karenjina, Emma Bovary ili Nora, još jednom dokazuje da nema moćnije sile na ovom svijetu od žene koja je nešto naumila. Kroz dobro osmišljenu i izvedenu scenografiju, kostime, odličan i „vrckav“ tekst, izvrsnu glumu obogaćenu pjesmom i plesom – od tradicionalnoga slavonskoga do egzotičnoga – na predivan je način u predstavi isprepleteno staro i novo, tradicionalno i suvremeno.
U likovima koje su odigrale Andrijana Cvitanović te Elvira Lučić publika je „prepoznala“ i kućanice: tračljive, bez zloće, onako malograđanski znatiželjne… Sve to zajedno publiku je „lomilo“ između smijeha i suza, a isprva neambiciozan projekt „Mrak teatar“ dovodi do same srži kazališta – Aristotelove katarze, odnosno vrha emocija na koji jedna kazališna družina može odvesti publiku.
Već poznatim i dokazanim članovima Mrak teatra u predstavi „Marika“ pridružili su se i izvrsni mladi glumci kojima treba iskreno čestitati na izvrsnoj glumi koja nijednim svojim elementom nije upućivala na to da je debitantska. Glumačke postave kakvu je u „Mariki“ pokazao Mrak teatar ne bi se postidjela ni neka profesionalna kazališta, a da županjska kazališna publika koja istančava svoj ukus već dva desetljeća prateći „Festival glumca“ ne priznaje glumatanje, nego samo dobru glumu, vidjelo se iz gromoglasnog i dugačkog pljeska kojim su nagrađeni „mrakovci“.
Predstavom „Marika“ Mrak teatar učvrstio je svoju poziciju trenutačno najboljeg županjskog brenda i promotora našega grada, a Županjci su, i kao glumci i kao publika, pokazali da nisu ni lijeni ni pasivni, kako ih se često zna opisivati, kada im se ponudi entuzijastičan, kvalitetan i predan rad. „Mrakovcima“ od srca čestitamo, zahvaljujemo što su nam obogatili lijepu ljetnu večer i želimo bar 100 izvedbi!
Ana Mikić Čolić
Više fotografija sa predstave pogledajte iz objektiva našeg F. Škegre