Tko od vas nije poželio imati kućnog ljubimca?
Na mojoj listi želja bilo ih je podosta, od psa i guštera do micro svinje. Moram priznati, put do ostvarenja ove želje nije bio nimalo lagan. Što sam ja bila upornija i zanovijetala roditeljima, njihova odluka je bila da još nisu stvoreni svi uvjeti. Postavljali su mi bezbroj pitanja, o tome kako ću brinuti o ljubimcu ako sam po cijeli dan u školi, ne mislim li, možda, da će oni čistiti za njim, znam li ja koji su zahtjevi tamo nekih zamoraca, pauka, kornjača, papagaja, guštera…
Ja sam samo ponavljala kako sva djeca imaju kućnog ljubimca, kako ću se organizirati i brinuti o njemu, samo neka mi ostvare želju. I tako se, nakon dugog uvjeravanja, u mojoj kući nastanio mali mops Buco, pravo malo čudovište od psića. Već je godinu dana kod mene. Osvajao je prostor po kući, nije se obazirao koje je mjesto njemu namijenjeno, htio je zagospodariti cijelim prostorom, a o noćnom cviljenju i paranju ušiju kad se najslađe spava ne želim se prisjećati. Narastao je, ali još uvijek pravi gluposti.
Ispostavilo se da se obistinila ona rečenica:“ Nije to kao u filmovima!“ Dlaka ima posvuda, toliko da možete napraviti pulover. Stalno želi jesti pa tako čuje i najmanji zvuk šuškanja vrećice i zveckanje lonaca. Ispočetka je to, naravno, bilo smiješno, ali sada je vrlo naporno stalno slušati cviljenje. Kada ga tako slušam, čini mi se da će jednog dana progovoriti kako samo želi jesti.
Kažu da su psi vrlo vjerni. U to sam se i sama uvjerila, ali jednio kada je u pitanju hrana. Onda može otići i na kraj svijeta. Ako bi izuzeli hranu, Buco vas prati posvuda. Kada vi spavate i on spava, kada mama kuha i on je u kuhinji, kada ja učim i on je uz mene. Samo što su mu, izgleda, sve te jednadžbe i definicije koje učim, predosadne pa onda opet zaspi. I tako iz dana u dan. Za šetnjom i nije toliko lud. Njemu je dosta otići do kraja ulice i natrag. Kako je prirodno malo buckast, mislim da bi bez šetnje bio prava svinjica. U isto je vrijeme i moja prijateljica dobila psa i ne mogu reći da su baš slični. Njen Jura ne voli jesti i jako je izbirljiv, mirniji je i uvijek je raspoložen za šetnju. Koliko god bili različiti, Jura i Buco su vrlo dobri prijatelji. Kada stignemo, moja prijateljica i ja odlazimo s njima u šetnju. Tu se, naravno, vidi kako mali psi uvijek izazivaju velike. Prave se važni i uvijek šefuju, misleći kako su najopasniji. To izgleda tako smiješno, no kada se poviče na njih, oni samo tupo gledaju, a stručnjaci kažu kako psi sve razumiju.
Ako sada neki od vas već govore djeci kako trebaju ovo pročitati i malo bolje razmisliti o tome kolika je to odgovornost, nemojte još donositi konačnu odluku. Naime, Buco je donio mnogo toga pozitivnog u našu obitelj. Ako vas djeca ne dočekaju baš oduševljeno, pas hoće. On će biti toliko sretan i kada mu ništa ne donesete. A koliko će dijete biti sretno s najnovijim mobitelom i patikama koje ste mu kupili? Imati psića poput Buce, ta se sreća ne može opisati. Bilo da ste otišli na petnaest minuta ili pet sati, on će vam se iskreno veseliti kad vas ugleda. U svakoj sam šetnji upoznala po jednu osobu koja također ima psa, te razmjenjujemo iskustva i zajedno se smijemo. I ja sam sama postala aktivnija, više izlazim van na zrak. Sve zbog jednog malog čudovišta!
Želim za kraj reći svoj djeci kako je kućni ljubimac velika odgovornost i kako je uvijek potrebna pomoć roditelja, te svi trebaju biti složni oko odluke.
A vi roditelji, nemojte samo odmahnuti rukom i reći:“ Nema šanse!“ – nego razmislite o toj ideji i koliko će ona pozitivnog donijeti u vaš život i život vašeg djeteta.
Vaša Nina
Nina Matanović 7.b
Osnovna škola Mate Lovraka Županja
