Nakon 15 dana strahovanja Antonijin otac Antun konačno može odahnuti jer i liječnici su optimisti i vjeruju da će sve dobro završiti.
– Prepoznaje nas iako još ne govori, ali kada je upitamo gdje je tata, pogleda prema meni i pokaže prstom. Lijeva strana za sada je oduzeta i ne može micati ni nogom ni rukom. Liječnici isto tako vjeruju da će uz vježbu oporaviti i ruku i nogu, ali kažu da će trebati dosta vremena za oporavak. Svaki joj dan dolazim u posjetu i to jako povoljno djeluje na nju. Čim dođemo, odmah je raspoložena, gleda nas i kao da bi nam nešto rekla, ali ne može govoriti. Tek desnom rukom može nešto pokazati. To su vjerojatno posljedice udarca glavom o pod u školi, ali dat će Bog da sve bude kao što je bilo prije tog nesretnog sudara u školi – kaže Antun Gregorović puno raspoloženiji nego prijašnjih dana kada bismo se s njim čuli.
Najteže mu je, kaže, bilo ono popodne u ponedjeljak 26. studenog kada je učiteljica dovezla Antoniju kući jer se žalila na bolove u glavi i kada su je iste večeri odvezli u vinkovačku bolnicu.
– I sada mislim da bi možda sve bilo drukčije da su u školi odmah pozvali hitnu i da je odmah prevezena k liječniku ili u Županju ili Vinkovce jer bi liječnik odmah vidio o čemu se radi i pružio joj pomoć. Ovako je izgubljeno nekoliko sati koji su mogli biti presudni. No na sve to zaboravim kada vidim svoju curicu kako miče očima i ručicom, a uskoro ćemo joj čuti i glas – kaže Antun Gregorović.
Piše: Miroslav Flego/VLM