“Gledala sam večernje vijesti kada mi je netko pozvonio. Na vratima su me dočekale maškare, četiri momčića, i pitali me imam li koju kunu. Rekla sam da novca nemam i da im mogu dati jabuku i naranču, što su odbili, drsko mi kazivši da je meni u takvim godinama voće potrebnije i da mlađima treba nešto konkretno”, prisjeća se Marija N.
Rekla im je da joj je žao i zatvorila vrata. No, glasovi su i dalje dopirali iz dvorišta, a potom se prolomio gromoglasan smijeh. Kada je čula povike da je najbolje obilježiti teritorij kako bi se ubuduće u širokom luku obilazilo dvorište “škrte baburine”, kako su rekli, ponovno je izašla i imala što vidjeti. “Na kućnom pragu ugazila sam u toplu lokvu, a cijedilo se i s ulaznih vrata, s kojih se parilo od svježe mokraće”, ispričala nam je još uvijek vidno uznemirena Marija. U naselju Virovima drske maškare, revoltirane što nisu dobile novac, kućne pragove i stepenice zatrpavale su snijegom, kao i staze do kapije, a voćke koje su im davali vlasnici su nalazili bačene u dvorištu ili nabodene na kovane ograde. Kao i omote od čokolade i bombona.
M. Lešić Omerović
