Orgulje Ferdinand Heferer, op. 170 (1899.)

Orgulje op. 170 sagradio je 1899. godine Ferdinand Heferer. Izvorno su bile mehaničkog sustava (tonska i registarska traktura) sa zračnicama na čunjiće. Godine 1999. restaurirala ih je Umjetnička radionica Heferer.

Ivan Đuzel (Split, 1987.) Osnovnu glazbenu školu pohađa u Imotskom, gdje je počeo svirati trubu s osam godina. Srednjoškolsko obrazovanje stječe u glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu (Jakša Gilić), a zatim upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu (Dario Teskera) gdje je i diplomirao. Usavršavao se na brojnim seminarima vrhunskih europskih i svjetskih pedagoga (Gabor Boldoczki, Stanko Arnold, Gabor Tarkovi, Laura Vukobratović, Alan Plog, Gilliame Columny, Pasi Pirinnen, Nathaniel Mayfield i dr.). Na diplomskom studiju upisuje i sporedni instrument rog (Bank Harkay) postigavši u kratkom vremenu zavidne rezultate i saznanja o tom instrumentu. 
Osvojio je niz nagrada (I. i II. nagrada u Natjecanju mladih glazbenika Daleki akordi, četiri I. nagrade (prva mjesta) na regionalnim natjecanjima, I. i dvije II. nagrade na državnim natjecanjima mladih glazbenika i studenata glazbe). Sudjelovao je na gostovanjima glazbene škole Josipa Hatzea u Austriji i Crnoj Gori kao solist, te u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Poljskoj, Italiji, Luksemburgu, Mađarskoj i dr. kao solist i član orkestra. Nastupao je kao solist uz pratnju Simfonijskog puhačkog orkestra hrvatske vojske. Njeguje komorno muziciranje s orguljama i u raznim sastavima. U više je navrata sudjelovao u projektima međunarodnog orkestra CEI youth orchestra (1.truba), a surađuje s orkestrima splitskog i riječkog HNK-a te Simfonijskim orkestrom HRT-a. 
U ljeto 2011. godine svira 1. trubu u Mahlerovoj 1. simfoniji s Mediteranskim orkestrom mladih gdje Pod stručnim vodstvom članova Londonskog simfonijskog orkestra ostvaruje izvrsne rezultate i stječe važna iskustva u polju orkestralnog sviranja. Predstavio se na i natjecanju Ferdo Livadić u Samoboru, održavši cjelovečernji recital. U prosincu 2012. nastupa kao solist uz Sarajevsku filharmoniju. Profesor je u Glazbenoj školi Rudolfa Matza u Zagrebu.
 

Ljerka Očić, jedna je od najistaknutijih hrvatskih glazbenih umjetnica. Nakon završenog studija u Ljubljani (Hubert Bergant) usavršava se kod vrhunskih umjetnika i pedagoga poput Gastona Litaizea u Francuskoj, Michaela Schneidera u  Njemačkoj i Luigija Celeghina u Italiji. 
Nastupala je u gotovo svim europskim zemljama, SAD-u, Australiji, Japanu, Maleziji, Rusiji, Azerbajdžanu, Gruziji, Sibiru, Ukrajini, Moldaviji, na znamenitim orguljama , te u glazbenim sezonama mnogih svjetskih metropola (New York, Moskva, Tokyo, Sidney, Kuala Lumpur i dr.) održavši preko 1300 koncerata.
Nastupa uz znamenite dirigente, orkestre i soliste, a već niz godina koncertira u duu sa slovenskim trubljačem, Stankom Arnoldom. Djeluje kao redovni profesor je orgulja, komorne glazbe i kolegija “Povijesna izvođačka praksa” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te održava majstorske tečajeve interpretacije u zemlji i inozemstvu. Članica je brojnih međunarodnih žirija orguljaških natjecanja.
Dobitnica je niza međunarodnih i domaćih priznanja, među kojima se ističu Nagrada Milka Trnina za 1993. te dvije diskografske nagrade Porin za najbolji album i najbolju solističku izvedbu koncerata J. S. Bacha (Bach-Vivaldi) u 2000. godini. Dobitnica je i Nagrade za doprinos glazbenoj umjetnosti Američkog biografskog instituta, a za svoj pedagoški rad , primila je godišnju nagradu Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga 2008. godine. Tijekom Domovinskog rata, kao umjetnica, dala je svoj doprinos djelujući u Kriznom štabu Croatian Music Aida, te održavla koncerte u ratnim zonama, za što je primila brojne zahvalnice te priznanja Hrvatske vojske.
Predsjednica je Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, gdje kroz produkciju notnih izdanja (redaktorski rad na izdavanju cjelokupnog opusa Franje Dugana, priređivanje izdanja Zbirka hrvatskih nepoznatih skladatelja 18.s toljeća i Orguljska baština grada Korčule”), organizaciju festivala i ljetnih škola (Orguljaška ljetna škola Petar Nakić-Rab, Festival Petar Nakić-Rab) predano radi na promicanju hrvatske orguljske baštine.
Snimila je preko 20 nosača zvuka, a tijekom sezone 2009/10. čak osam novih diskografskih izdanja među kojima je i četverostruki album Hrvatska orguljska glazba (od renesanse do danas) u izdanju Cantus d.o.o., jedinstvenu antologijsku zbirku, hommage hrvatskoj orguljskoj baštini.
U povodu 220. obljetnice smrti Josepha Haydna objavila je CD Divertimento organistico s glazbom Haydna i Mozarta u izdanju Croatia Recordsa, koji je 2010. osvojio nagradu Porin za najbolju produkciju.
Autorica je niza televizijskih i radijskih emisija posvećenih orguljskoj glazbi (pet polusatnih dokumentarnih emisija pod nazivom Orguljske priče iz davnine, koje obrađuju povijesne orgulje u Hrvatskoj). Bavi se i publicistikom, pa je tako, uz stručna izdanja za potrebe studenata Muzičke akademije, 2004. objavila knjigu eseja Orguljska umjetnost u izdanju Matice hrvatske, a 2006. knjigu na temu novog metodičkog pristupa podučavanju orgulja, Orgulje.energija duha. Upravo je ovu metodu predstavila u travnju 2009. u Weimaru, na poziv Akademije Franz Liszt. Učestalo je pozivana na glazbene akademije (Ljubljana, Weimar, Mannheim, Verona) na odražavanje seminara , posebice na temu interpretacije glazbe G. Frescobaldija, J. S. Bacha,M. Regera, te Francuske orguljske škole (orguljski opusi F. Couperina, C. Francka, Ch. M. Widora i L. Viernea).