– Ove godine očekujemo između 550.000 i 600.000 tona šećerne repe, na oba sirovinska područja. Početak kampanje predviđen je za 1. listopada, što je i optimalan rok za potpunu zrelost šećerne repe. Uzorkovanje će se obavljati ovoga tjedna na županjskom sirovinskom području, a 10. rujna na virovitičkom. Kampanja prerade će se u Sladorani odvijati s manjim kapacitetom nego inače a u šećerani Viro s punim kapacitetom, s ciljem da se repa preradi u što kraćem roku i tako ostvari maksimalan učinak za naše kooperante, u smislu optimalne digestije i količine. A također je jako važno da sva repa bude izvađena do 15. studenoga, kako bismo mogli pripremiti repište za sjetvu drugih kultura – kaže Željko Zadro, predsjednik Uprave Vira, najveće hrvatske šećerane, u čijem je vlasništvu i županjska Sladorana.
Prošla, 2014., godina i početak 2015. ostat će zapamćeni kao najgore razdoblje europske industrije šećera zbog drastičnog pada cijena šećera na europskom tržištu. Cijela europska industrija šećera lani je zabilježila gubitke, pa tako i Viro i Sladorana. No Zadro ipak ne gubi optimizam i vjeruje da je najgore prošlo, da je šećerna kriza dotaknula samo dno i da će poslovanje konačno krenuti uzlaznom putanjom.
– Početkom travnja počeo je oporavak cijene šećera, što pokazuju i naša konsolidirana izvješća za prvih šest mjeseci. Naravno da to nije ni blizu cijena iz nekih prijašnjih godina, ali najvažnije je da je negativni trend završio. Zahvaljujući brzim i bolnim restrukturiranjima koje smo proveli 2014. godine te nižim cijenama plina i repe imamo pravo na skroman optimizam za ovu godinu, unatoč činjenici da je relativno malo hektara pod repom – kaže Zadro. Uvjeren je da domaća industrija šećera ima budućnosti, jer upravo je šećer najvažniji izvozni proizvod hrvatske prehrambene industrije. Od te proizvodnje izravno živi 10.000 obitelji – od seljaka koji siju repu za tri hrvatske šećerane do radnika koji je prerađuju, prijevoznika koji transportiraju tisuće tona sirovine i gotovog proizvoda i mnogih drugih uključenih u taj posao.
– Naravno da je pitanje opstanka hrvatske industrije šećera blisko vezano s konkurentnosti naših proizvođača šećerne repe. Zahvaljujući dodatnom poticaju od 300€/ ha iz EU, a koji je zagarantiran do 2020. godine, mišljenja smo da će interes za repu u RH kao najdohodovniju kulturu biti i dalje visok, jer tih 300€/ ha ili 5€/ t šećerne repe
upravo je razlika u konkurentnosti između naših i recimo njemačkih proizvođača, napominje.
U sastavu Viro grupe od 2011. godine je i Slavonija Županja d.d. za preradu i promet žitarica, za koju su, prema raspoloživim informacijama, interes pokazali arapski investitori. – Slavonija d.d. sa svojom pozicijom i infrastrukturom sigurno je interesantna svima. Najveći i najmoderniji mlin u RH te skladišni kapaciteti za 90.000 t žitarica jesu i bit će čimbenik u otkupu i trgovini žitaricama na ovom prostoru, s obzirom na to da su protekle tek tri godine od kupnje Slavonija Nove u stečaju, mislim da smo na dobrom putu učiniti tu tvrtku vrlo uspješnom i na ponos cijelog kraja. Naši partneri s Bliskog istoka mogu biti samo dodatni kotačić u tom procesu te sa svojim tržištem osigurati siguran otkup i plaćanje svih žitarica koje proizvode naši kooperanti – zaključuje Zadro.
Od 2017. godine ukidaju se proizvodne i izvozne kvote, što bi šećeranama trebao biti vjetar u leđa, i očekuje se da će proizvodnja šećera u Hrvatskoj porasti za 20-ak posto. Ali Hrvatska je malo tržište i jedinu šansu za opstanak i napredak šećerne industrije Zadro vidi u ujedinjavanju svih triju šećerana. No pregovori koji su proljetos intenzivno vođeni oko kupnje Tvornice šećera Osijek ipak nisu doveli do toga cilja. – Što se tiče akvizicije Tvornice šećera Osijek, osobno mi je žao što nije došlo do realizacije, ali život ide dalje i vrijeme će pokazati za koga je takav scenarij bolji, a za koga lošiji. Smatram da je budućnost u ujedinjenoj industriji šećera RH. Pitanje je samo tko će biti dioničari te tvrtke, stranci ili Hrvati – kaže Zadro.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr